Nakon što je sedam dadilja zaredom napustilo njihov dom, Jelena i Nikola počeli su da sumnjaju da problem nije u slučajnosti nego u nečemu mnogo dubljem, a odgovor su pronašli tek kada je otac preduzeo potez koji niko u porodici nije očekivao.
Dugo su vjerovali da su uz pomoć agencije za dadilje konačno riješili praktičan problem svakodnevnog života, jer su oboje radili u smjenama i trebalo im je pouzdano čuvanje za petogodišnju Lanu. Umjesto olakšanja, uslijedili su mjeseci neizvjesnosti, naglih odlazaka i sve jačeg osjećaja da se iza svega krije nešto što porodica ne uspijeva da vidi, iako se trudila da svakom novom dolasku dadilje pristupi otvoreno i bez predrasuda.
Lana je, prema opisu roditelja, bila mirna, pažljiva i povučena prema nepoznatim ljudima, zbog čega su Jelena i Nikola posebno željeli osobu koja će joj ulivati sigurnost. Izabrali su poznatu agenciju, ne oslanjajući se na usputne preporuke, i u početku im je sve djelovalo uredno i profesionalno. Zaposleni su bili ljubazni, prostor je bio uredan, a uvjeravanja da rade samo s iskusnim dadiljama koje prolaze provjere dodatno su ih umirila.
Prva žena koja je došla u njihov dom ostavila je vrlo dobar utisak. Bila je strpljiva, nasmijana i Lana ju je brzo prihvatila, pa je Jelena prvi put nakon dugo vremena osjetila da bi se njihov ritam mogao stabilizirati. Međutim, već nakon nekoliko smjena stigao je poziv kojim je dadilja rekla da ne može nastaviti raditi.
Ubrzo su se stvari ponavljale: druga žena je otišla prije kraja prve sedmice, treća je usred dana nazvala uznemirenim glasom i kratko rekla da mora odustati, a nijedna nije željela objasniti pravi razlog.
Roditelji su svaki put pokušavali doći do odgovora. Pitali su da li je problem u Lani, u uslovima rada ili u samoj kući, ali odgovor je uglavnom bio isti: izvinjenja i odbijanje da se govori o detaljima. To je bilo najteže prihvatiti, jer plata je bila korektna, raspored unaprijed dogovoren, a u zajedničkim prostorijama kuće postojale su kamere samo radi sigurnosti djeteta. Na snimcima nisu primijetili ništa neobično.
Lana je crtala, igrala se i razgovarala s dadiljama kao svako drugo dijete koje pokušava da se prilagodi novoj osobi.
Kako je broj dadilja koje su odustale rastao, tako je rastao i teret na roditeljima. Nakon sedmog otkaza, Jelena više nije znala šta da misli. Počela je da preispituje vlastitu ulogu majke i da se pita propušta li nešto važno u ponašanju svog djeteta. Nikola je pokušavao da je uvjeri da Lana nije kriva, ali ni on više nije mogao sakriti zabrinutost.
Njihova svakodnevica postala je mješavina sumnje, stida i osjećaja nemoći.
U takvoj atmosferi rodila se ideja koja je na prvi pogled zvučala kao šala. Jedne večeri, dok su sjedili u kuhinji i gledali još jednu poruku agencije u kojoj se izvinjava zbog nove dadilje koja je odustala, Nikola je rekao da bi možda on trebao postati kandidat.
Isprva su se oboje nasmijali, ali je ubrzo postalo jasno da bi upravo takav potez mogao pokazati šta se zaista događa unutar sistema koji im je mjesecima izmiče iz ruku.
Nikola je promijenio izgled, stavio periku, naočale i odjeću koja ga je činila neprepoznatljivim, a zatim se prijavio agenciji pod drugim imenom. Na njihovo iznenađenje, brzo je dobio poziv. Nisu ga odmah poslali u njihov dom, nego u drugu porodicu u drugom dijelu grada.
Dogovor s Jelenom bio je da prihvati posao i pažljivo posmatra kako agencija funkcioniše, jer je upravo to jedini način da se dođe do odgovora koji se nije mogao dobiti običnim razgovorom.
Nikolu je taj trenutak odmah uznemirio, jer je shvatio da je došao do nečega što nema veze s njihovim prvobitnim strahovima. Umjesto da koverta ostane samo dio zadatka, on ju je otvorio i pažljivo pročitao sadržaj. Kada je nazvao Jelenu, glas mu više nije zvučao isto.
Rekao joj je da su cijelo vrijeme tražili problem na pogrešnom mjestu i da ono što drže u rukama ne liči na običnu poslovnu prepisku, nego na trag prema mnogo ozbiljnijoj praksi unutar agencije.
U koverti nisu bili nikakvi dokumenti koji bi se odnosili na Lanu ili na njihovu porodicu. Nalazile su se izjave o povjerljivosti i upozorenje da bivša dadilja ne smije kontaktirati porodice kod kojih je ranije radila. Uz to je stajao i zahtjev da se ne govori o određenim postupcima agencije. To je Nikolu navelo da pronađe ženu čije je ime stajalo na omotu.
Kada je otvorila vrata i shvatila ko stoji ispred nje, pozvala ga je unutra i prvi put je neko otvoreno ispričao šta se zaista događalo.
Prema njenim riječima, Lana nikada nije bila uzrok odlazaka. Naprotiv, opisala ju je kao jedno od najnježnijih i najprijatnijih djece o kojoj je brinula. Pravi problem, tvrdila je, bio je način rada agencije. Dadiljama su tražili privatne informacije o porodicama, njihovim navikama, rasporedu i okolnostima u domu.
Mnoge su se plašile da odbiju takve zahtjeve jer su strahovale za budući posao i preporuke, pa su zato odlazile bez objašnjenja i potpisivale dokumente koji su ih obavezivali na šutnju.
Nakon tog otkrića, Jelena i Nikola su stupili u kontakt s još nekoliko bivših dadilja. Njihova iskustva bila su slična i potvrdila su da nijedna nije otišla zbog Lane. Porodica je zatim prekinula saradnju s agencijom i dokumente predala nadležnim službama, ne želeći da stvar pretvori u ličnu osvetu, nego da spriječi da druge porodice prođu kroz isti osjećaj sumnje i krivice.
U njihovom slučaju, najteži dio nije bio samo strah od nepoznatog, nego i to što su mjesecima sumnjali u vlastito dijete.
Nekoliko dana kasnije javila se i prva dadilja koja je ikada čuvala Lanu. Izvinila se što ranije nije imala hrabrosti da kaže istinu i pitala da li bi mogla da se vrati. Kada je ponovo ušla u njihov dom, Lana joj je odmah potrčala u zagrljaj, a taj prizor je Jeleni djelovao kao dugo čekani znak da se stvari vraćaju u prirodan red.
Poslije svega, porodica više nije gledala na svoj dom istim očima, ali je dobila potvrdu da se ono što ih je mučilo nije krilo u djetetu, nego u povjerenju koje su poklonili pogrešnim ljudima.
U njihovoj priči ostala je i jedna šira pouka, ali ne kao moralna lekcija nego kao posljedica onoga kroz šta su prošli: porodice ponekad prvo posumnjaju u sebe, i to najviše boli. Nikola je, kroz neobičan plan s prijavom za posao dadilje, došao do odgovora koji se nije mogao dobiti drugim putem.
Jelena je dobila potvrdu da Lana nije bila uzrok ničijeg odlaska, a njihova svakodnevica nastavila je da se gradi na iskustvu koje ih je naučilo da i ondje gdje je povjerenje najvažnije, istina ponekad krene sasvim drugim putem nego što su očekivali.
