Priča o Šabanu i Asmiri Mujić privukla je pažnju javnosti zbog njihove velike razlike u godinama, ali i zbog načina na koji su oboje objašnjavali svoju odluku da žive zajedno iako su znali da će izazvati komentare. Kada su se vjenčali u novembru 2022.
godine, on je imao 85, a ona 47 godina, no oboje su uporno ponavljali da im brojke nikada nisu bile važnije od osjećaja mira, podrške i sigurnosti koji su, kako su tvrdili, pronašli jedno u drugom.
Njihova priča nije nastala preko noći, niti je, prema njihovim riječima, riječ o nagloj odluci. Poznavali su se gotovo dvije decenije prije nego što su stupili u brak, a to dugogodišnje poznanstvo bilo je važan dio načina na koji su predstavljali svoj odnos.
Dok su jedni u javnosti fokus stavljali na razliku u godinama, oni su insistirali na tome da iza njihovog izbora stoji dug period međusobnog poznavanja i postepenog zbližavanja.
U njihovoj priči važnu ulogu imao je i Šabanov povratak u Bosnu nakon mnogo godina rada u inostranstvu. Nakon 27 godina provedenih u Njemačkoj, vratio se na porodično imanje, gdje je nastavio živjeti aktivno, baveći se ovcama i seoskim poslovima.
Upravo taj dio životne rutine, kako je govorio, davao mu je osjećaj vitalnosti i u poznijim godinama, a redovan rad i kvalitetna hrana, po njegovom mišljenju, imali su veliku ulogu u tome.
Prema tekstu portala Beograd.in, informacije o tom dugom poznanstvu zasnivaju se na javno prenesenim izjavama samih supružnika. To je važno jer cijelu priču smješta izvan stereotipne predstave o iznenadnom braku i pokazuje da su oni svoj odnos opisivali kao nešto što je sazrijevalo godinama.
U javnom prostoru takve priče često budu pojednostavljene, ali ovdje je jasno da su akcenat stavljali na vrijeme koje su proveli poznajući jedno drugo prije nego što su postali supružnici.
Šaban je, prema navodima iz istog teksta, govorio i o tome da je Asmira u tom periodu prolazila kroz teško porodično razdoblje. On je tvrdio da nije željela donositi velike odluke dok djeca ne odrastu, a sebe je opisivao kao nekoga ko joj je pomagao koliko je mogao. Kada mu je kasnije rekla da više ne želi ostati u dotadašnjem braku, navodno su odlučili da pokušaju graditi zajednički život.
Ti detalji dolaze iz njegove perspektive i predstavljaju objašnjenje okolnosti u kojima je njihov odnos dobio novu formu.
Život na imanju i povratak nakon Njemačke
Šabanov povratak u rodni kraj dao je cijeloj priči dodatnu dimenziju. Nakon decenija rada u Njemačkoj, više nije bio vezan za život u inostranstvu, nego za porodično imanje na kojem je, kako je navodio, ostao aktivan i nakon penzionisanja.
Briga o ovcama i svakodnevni poslovi na selu bili su dio njegove rutine, a iz njegovih izjava proizlazilo je uvjerenje da upravo takav način života pomaže čovjeku da ostane pokretan i vitalan.
Takvo iskustvo nije medicinska procjena, nego njegov lični doživljaj vlastite svakodnevice. Ipak, u kontekstu ove priče ono je važno jer pokazuje kako je Šaban sebe doživljavao: kao čovjeka koji i u poznim godinama nije odustao od rada, kućnih obaveza i kretanja.
Taj ritam života, prema njegovim riječima, bio je jedan od razloga zbog kojih se nije osjećao kao neko ko je prestao biti aktivan samo zato što je ušao u osmu deceniju života.
Za dio javnosti upravo je to bio detalj koji je dodatno pojačao interes za ovu priču. Nije se radilo samo o braku sa velikom razlikom u godinama, nego i o susretu dvije životne faze: njegovog povratka iz dugog rada van zemlje i njenog nastojanja da, nakon porodično teškog perioda, pronađe stabilnost.
Zbog toga je njihov odnos u javnosti često posmatran kao spoj ličnih odluka, porodičnih okolnosti i šireg društvenog pitanja o tome kako ljudi prihvataju veze koje odstupaju od uobičajenih očekivanja.
Na cijelu priču nisu jednako reagovali svi članovi porodice. Šaban je iz prvog braka imao tri sina i kćerku, a njegova prva supruga preminula je 2014. godine. Prema njegovim riječima, djeca nisu bila zadovoljna njegovom odlukom da ponovo stupi u brak, naročito zbog toga što je Asmira mnogo mlađa.
On je, međutim, zastupao stav da je konačna odluka njegova i da upravo on treba da odluči s kim će dijeliti svakodnevni život.
Takav sukob između lične odluke i porodičnog neslaganja nije bio jedina osjetljiva tačka njihove veze. U javnosti je mnogo pažnje izazvala i činjenica da je Asmira ostala trudna, što je za par predstavljalo važan i emotivan trenutak. Oni su govorili da su se radovali djetetu, ali je trudnoća završila pobačajem, pa je taj dio njihovog života postao jedna od najtežih epizoda koju su javno opisivali.
Prema njihovom svjedočenju, Asmira je nakon čišćenja snijega primijetila krvarenje, a kasnije je posumnjala da je izgubila trudnoću. Rekla je i da nije redovno odlazila na ljekarske kontrole jer se do tada osjećala dobro. Izvor pritom upozorava da trudnoća nakon 45. godine zahtijeva poseban medicinski nadzor, dok uzrok pobačaja ne utvrđuje, pa se događaj ne može tumačiti kao medicinski potvrđena posljedica jednog konkretnog postupka.
Upravo zbog toga ostaje važno razlikovati njihovo lično svjedočenje od onoga što bi mogla potvrditi stručna analiza.
Šta je za njih značio zajednički život
I pored porodičnih reakcija i komentara okoline, Šaban i Asmira su u javnim istupima ostajali pri istom objašnjenju: zajedno su zato što jedno u drugom nalaze mir koji im je bio potreban. On je govorio o društvu i podršci u starijim godinama, dok je ona naglašavala poštovanje i osjećaj sigurnosti.
Njihove izjave nisu bile pokušaj da uvjere javnost u nešto po svaku cijenu, nego način da objasne zašto su odlučili živjeti po sopstvenim pravilima.
Asmira je posebno isticala kako se uz Šabana osjeća mirno i zaštićeno, a on je naglašavao da je prihvatio i njenu djecu i unuče. Time je njihov brak, barem prema njihovom prikazu, nadilazio samu bračnu vezu i uključivao širu porodičnu svakodnevicu. U takvom odnosu zajedništvo nije značilo samo partnerstvo dvoje ljudi, nego i pokušaj da se uspostavi nova porodična ravnoteža nakon prethodnih životnih iskustava.
U ovom slučaju, njihov brak postao je mnogo više od privatne odluke dvoje ljudi. Pretvorio se u priču o starosti, porodičnim očekivanjima, dugom poznanstvu i različitim načinima na koje ljudi traže sigurnost u kasnijim godinama života.
Iako su ih mnogi posmatrali kroz prizmu razlike u godinama, oni su sami pokušavali razgovor usmjeriti na ono što su smatrali važnijim: odnos koji se, kako su tvrdili, gradio godinama i koji im je davao osjećaj da nisu sami.
Posebno emotivan ostao je njihov gubitak trudnoće, jer je on u cijelu priču unio potpuno drugačiju vrstu tišine. U svim detaljima koje su javno dijelili, ta epizoda je bila podsjetnik da iza komentara o godinama i braku stoje stvarni životi, stvarna očekivanja i stvarna razočaranja. Njihov odnos je, prema onome što su sami govorili, izgrađen na vjeri da se život ne mora uklapati u tuđa pravila da bi bio smislen.
