Anketa sprovedena u Hrvatskoj, u kojoj je građanima postavljeno pitanje “Koju državu najviše mrzite?”, otvorila je širu raspravu od one koju je vjerovatno očekivao i sam autor pitanja. Umjesto jednostavnih i predvidivih odgovora, reakcije su pokazale složen odnos prema prošlosti, susjedima i velikim svjetskim silama, ali i primjetnu potrebu dijela ispitanika da se od takvih podjela distanciraju.
Upravo ta mješavina emocija i opreza učinila je ovu anketu zanimljivijom od uobičajenog uličnog priloga. Pitanje je bilo namjerno provokativno, jer riječ “mržnja” nosi snažnu težinu i lako izvlači odgovor koji nije nužno promišljen, nego trenutno emotivan. Ipak, izgovorene rečenice nisu stajale samo na nivou impulsa; u njima su se prepoznavali i tragovi istorijskog pamćenja, političkih tenzija, ali i savremenog osjećaja da se svijet posmatra mnogo šire nego ranije.
Prema opisu ankete, dio građana odmah je spomenuo države iz neposrednog okruženja, prije svega Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, oslanjajući se na ratna iskustva, istorijske sporove i političke nesuglasice koje su i dalje prisutne u javnom prostoru.
Drugi su, međutim, skrenuli pažnju prema daleko većim temama i naveli Sjedinjene Američke Države, Rusiju i Kinu kao države prema kojima osjećaju rezervu, uz obrazloženje da se te sile previše upliću u poslove drugih naroda.
Od regionalnih rana do globalnih sumnji
Takav raspon odgovora govori da se stavovi građana ne mogu jednostavno svesti na jednu vrstu neprijateljstva. Kod nekih je dominantno regionalno iskustvo, kod drugih osjećaj da su velike sile stalno prisutne u političkim i ekonomskim tokovima, često na način koji izaziva nepovjerenje. Zato je ova anketa, iako kratka po formi, ponudila uvid u to kako se privatne emocije miješaju s kolektivnim sjećanjem i savremenim političkim percepcijama.
Značajan dio ispitanika ipak nije želio da se prikloni logici podjele na “omiljene” i “omražene” države. Neki su otvoreno rekli da prema nijednoj zemlji ne osjećaju mržnju, dok su drugi isticali da su takva generalizovanja besmislena. U tom segmentu ankete pojavila se poruka koja se često ne čuje dovoljno glasno: i kada postoji politička napetost ili teško naslijeđe, pojedinci ne žele da tu težinu pretvaraju u trajnu osobnu emociju.
Ovakav rezultat sugerira i da se javna percepcija u Hrvatskoj ne kreće samo unutar lokalnog ili regionalnog okvira. Dok starije generacije češće aktiviraju uspomene povezane sa sukobima i političkim tenzijama, mlađi ispitanici, prema opisu ankete, izražavaju znatno veći otklon od koncepta mržnje. To ne znači da su sve razlike nestale, ali pokazuje da se vrijednosni okvir mijenja i da se barem dio javnosti udaljava od naslijeđenih obrazaca govora o “drugima”.
Generacijski pomak u tonu odgovora
Posebno su odjeknule izjave mlađih učesnika, među kojima je jedan student iz Splita rekao da je “besmisleno trošiti energiju na mržnju, jer ona ne donosi ništa dobro”. Ta rečenica nije bila tek usputna opaska, nego sažetak stava koji se sve češće može čuti među mlađim ljudima u regionu: udaljavanje od kolektivnih antagonizama i veća spremnost da se razgovara o saradnji, kretanju i ličnim iskustvima, a manje o starim frontovima.
S druge strane, starija ispitanica iz Zagreba podsjetila je da svaka država ima svoje dobre i loše strane i da je generaliziranje pogrešno. U njenom odgovoru prepoznaje se širi društveni umor od etiketa, ali i svijest da su ljudi često spremni da cijele narode i države svedu na jedan negativan utisak.
Upravo tu anketa dobija dodatnu vrijednost: ne govori samo o tome ko je spomenut, nego i o načinu na koji građani pokušavaju odbraniti ideju razuma od emocije koja lako pređe u osudu.
U tom kontekstu, anketa ne djeluje kao puko skupljanje nasumičnih stavova na ulici, već kao presjek društva u kojem se istovremeno prepoznaju prošlost i promjena. Jedni odgovori još nose teret ratova i istorijskih sporova, dok drugi odražavaju generaciju koja je odrasla uz internet, putovanja i širu izloženost svijetu. To ne briše postojeće tenzije, ali pokazuje da prostor za drugačiji ton postoji i da nije zanemariv.
Zašto su ovakvi odgovori važni
Iako se anketa zasniva na jednom pitanju, njen značaj je u tome što pokazuje koliko su ljudi spremni da o osjetljivim temama govore iskreno, ali i koliko brzo mogu odbaciti ideju mržnje kada im se pruži prostor za promišljanje. Najnegativniji odgovori nisu dominirali, što je važan detalj u zemlji čije je javno sjećanje još uvijek snažno obilježeno ratom, političkim prijeporima i identitetskim razlikama.
Istovremeno, treba primijetiti i da je dio ispitanika upravo kroz negativne odgovore prema velikim silama pokazao koliko su savremeni odnosi među državama složeni. Nepovjerenje više nije usmjereno samo prema neposrednom susjedstvu, nego i prema zemljama koje se doživljavaju kao globalni centri moći.
To govori o svijesti koja je oblikovana i lokalnim iskustvom i međunarodnom slikom svijeta, pa čak i o osjećaju da pojedinac teško može ostati ravnodušan prema tome ko i kako utiče na šire političke procese.
Zbog toga su odgovori iz ankete privukli pažnju mnogo širu od same ulične forme. Oni pokazuju da u hrvatskom društvu postoji istovremeno i teret prošlosti i spremnost da se taj teret ublaži. Kada mladi ispitanik govori da mržnja ne donosi ništa dobro, a starija građanka podsjeća da se ne smije generalizovati, tada se otvara prostor za drugačiju javnu kulturu.
Takvi odgovori ne brišu razlike, ali ih stavljaju u okvir u kojem se one mogu izgovoriti bez nužnog pretvaranja u neprijateljstvo.
Upravo zato se ova anketa i dalje komentariše: ne zbog jednog očekivanog skandala, nego zbog neočekivane ravnoteže između starih podjela i novih navika razmišljanja. U njoj se vidi društvo koje još nosi tragove teške istorije, ali i društvo koje sve glasnije pokazuje da ne želi ostati zarobljeno u jeziku mržnje.
U takvom rasporedu stavova, najzanimljiviji nisu samo oni koji su spomenuli neku državu, nego i oni koji su rekli da mržnja za njih jednostavno nije opcija.
