Srbijanske institucije otvorile su jedan od najosjetljivijih finansijskih slučajeva posljednjih godina nakon hapšenja Davora Macure, vlasnika Alta banke, i istovremenog otkrivanja sumnji da je iz bankarskog trezora iznesen novac čija se vrijednost procjenjuje na oko 45 milijardi dinara, odnosno približno 380 miliona eura.
Privođenje je uslijedilo nakon višesatne policijske pretrage prostorija banke, a cijeli slučaj dobio je dodatnu težinu zato što se odvija neposredno poslije odluke Narodne banke Srbije da toj finansijskoj instituciji oduzme dozvolu za rad. Time je jedan bankarski spor vrlo brzo prerastao u širu istragu koja obuhvata i upravljanje gotovinom, i odgovornost rukovodstva, i pitanje zaštite interesa deponenata.
Macura je, prema dostupnim informacijama, uhapšen 2. novembra 2026. godine po nalogu Javnog tužilaštva za organizovani kriminal, uz asistenciju specijalizovanih policijskih službi. Osim njega, slobode su lišene još dvije osobe zaposlene u Alta banci, među njima rukovodilac odjela za trezor i upravljanje gotovinom te saradnik zadužen za trezorsko poslovanje. Tužilaštvo navodi da postoji osnov sumnje da je Macura prekoračenjem svojih ovlaštenja neovlašteno iznosio novac iz trezora, dok su dvojica zaposlenih, prema toj verziji događaja, omogućavala pristup prostorijama u kojima se čuvala gotovina.
Pretraga banke trajala duže od 30 sati
Policijskoj akciji prethodila je opsežna pretraga poslovnih prostorija Alta banke, koja je trajala duže od 30 sati. Pretrage su provedene 31. oktobra i 1. novembra, a obuhvatile su i stambene prostorije osumnjičenog. Tokom tog postupanja napravljen je i popis novca koji se nalazio u bankarskom trezoru, što pokazuje da istraga nije bila ograničena samo na formalni pregled dokumentacije, nego i na konkretno utvrđivanje tokova i raspoloživih sredstava.
Za istražitelje je u ovom trenutku ključno da utvrde ko je imao pristup trezoru, na koji način se upravljalo gotovinom i jesu li pojedine osobe koristile svoj službeni položaj kako bi omogućile navodno nezakonito raspolaganje novcem. S obzirom na visinu sumnjivo iznesenog iznosa, slučaj je mnogo više od rutinske bankarske provjere. On dotiče samu srž povjerenja u finansijski sistem, jer se u ovakvim situacijama ne ispituje samo ponašanje pojedinca, nego i unutrašnje kontrole koje su trebale spriječiti zloupotrebu.
Istraga je posebno osjetljiva zato što je Macura godinama slovio za jednog od najutjecajnijih poslovnih ljudi u Srbiji. Njegov uspon počeo je u mjenjačkom poslovanju u beogradskom Zemunu, a kasnije se proširio na finansijske usluge, bankarstvo i druge privredne oblasti. Takav razvoj događaja dodatno objašnjava zašto ovaj predmet ne izaziva pažnju samo zbog banke, nego i zbog šire mreže poslovnih interesa koja se veže uz njegovu grupaciju.
Odluka centralne banke ubrzala je razvoj događaja
Samo nekoliko dana prije hapšenja, Narodna banka Srbije 30. oktobra donijela je odluku da Alta banci oduzme dozvolu za rad. Centralna banka je navela da su ranije sprovođene nadzorne aktivnosti i mjere za poboljšanje likvidnosti, ali da je finansijsko stanje banke i dalje značajno slabilo. U obrazloženju je navedeno da je postojala opasnost od daljnjeg pogoršanja položaja banke i ugrožavanja interesa klijenata koji su u njoj držali novac.
NBS je saopćila da je cilj takve odluke zaštita štediša, povjerilaca i stabilnosti finansijskog sistema. To je važan element cijelog slučaja, jer pokazuje da institucije nisu reagovale tek nakon hapšenja, već su prethodno zaključile da je stanje banke ozbiljno narušeno. U praksi, oduzimanje dozvole za rad često predstavlja posljednji korak nakon što nadzorni mehanizmi više ne mogu vratiti povjerenje u poslovanje finansijske institucije.
U takvom okruženju, svaki naredni potez nadležnih organa dobija na značaju. Kada banka izgubi dozvolu, pitanje više nije samo ko je odgovoran za moguće nepravilnosti, nego i kako će se zaštititi sredstva klijenata, šta će biti s preostalom imovinom i na koji način će se voditi stečajni postupak. Upravo zato je slučaj Alta banke privukao toliku pažnju javnosti i finansijskog sektora.
Prema zvaničnim pravilima, osigurani su depoziti građana, poduzetnika te mikro, malih i srednjih pravnih lica do maksimalnog iznosa od 50.000 eura po deponentu. Zakonski rok za početak isplate iznosi sedam radnih dana od odluke suda o otvaranju stečaja, što znači da su rokovi u ovakvim slučajevima jasno definisani i usmjereni na brzo umirivanje klijenata. Za mnoge od njih upravo će taj detalj biti najvažniji: da što prije saznaju kada i kako mogu do svojih sredstava.
Politički i poslovni kontekst pojačali su interes javnosti
Dodatnu pažnju slučaju dali su i politički događaji koji su mu prethodili. Mediji navode da je Macurino ime povezivano sa Srpskom naprednom strankom, koja je nakon 14 godina izgubila parlamentarne izbore održane 25. oktobra. U javnom prostoru to je otvorilo prostor za različita tumačenja, iako sama politička pozadina ne može biti dokaz krivične odgovornosti. Takvi elementi, međutim, obično utiču na percepciju javnosti i na intenzitet interesovanja za istragu.
Nezvanične informacije koje su se pojavile u javnosti dodatno su pojačale špekulacije. Pominjani su navodni pokušaji prebacivanja velikih iznosa novca iz Srbije u inostranstvo, uključujući Rusiju i Sjevernu Makedoniju. Predsjednik Demokratske stranke Srđan Milivojević iznio je i optužbe na račun guvernerke Narodne banke Srbije Jorgovanke Tabaković, tvrdeći da je 27. oktobra odobrila konverziju dinara u eure u vrijednosti od približno 50 miliona eura mimo uobičajene procedure. Međutim, te tvrdnje treba odvojiti od zvanično potvrđenih činjenica, jer u dostupnim informacijama nije utvrđeno da je navedena konverzija bila nezakonita.
Narodna banka Srbije je ranije upozoravala da se transakcije finansijskih institucija moraju odvijati u skladu s propisima i da neprovjerene informacije mogu narušiti povjerenje građana u bankarski sistem. To je važna napomena u trenutku kada se oko jednog poslovnog slučaja formira šira javna i politička rasprava, često brže nego što se mogu provjeriti sve činjenice. U ovakvim predmetima upravo je preciznost ključna, jer svaka neprovjerena tvrdnja može dodatno opteretiti i klijente i same institucije.
Macurin poslovni uspon godinama je bio predmet interesovanja. Njegov sistem proširen je i preuzimanjem trgovačkih kompanija povezanih s lancima IDEA, Roda i Mercator, kao i društava koja su ranije poslovala u okviru hrvatske Fortenova grupe. Zbog toga se istraga sada ne posmatra isključivo kao postupak protiv jednog bankara, nego i kao potencijalno važan test za šire poslovno okruženje u kojem su finansijske, trgovačke i vlasničke strukture međusobno povezane.
Za građane i kompanije koje su imale sredstva u Alta banci, naredni dani biće posvećeni uglavnom zvaničnim obavještenjima Agencije za osiguranje depozita i postupku isplate zaštićenih iznosa. Za institucije, s druge strane, ostaje obaveza da precizno utvrde kako je došlo do sumnjivih odliva novca, ko je sve u tome učestvovao i da li su kontrolni mehanizmi zakazali mnogo ranije nego što je javnost mogla da nasluti. Dok se ta pitanja razjašnjavaju, slučaj Davora Macure već je ostavio snažan trag na srbijanski finansijski sektor i na povjerenje koje se u bankama gradi godinama, a može izgubiti u svega nekoliko dana.
