Svi čekamo nešto – a niko ne zna šta tačno.

Pauza preporučuje

Zašto su iskreni ljudi privlačniji?

Nauka potvrđuje ono što srce već zna – istina...

50 citata o budućnosti koje treba da pročita svaka generacija

Neki citati se prepričavaju. Drugi – oblikuju svet. Zato smo...

Svi. Čekamo. Nešto.

Poruku. Obaveštenje. Bolji dan. Posao. Promenu. Odlazak. Povratak.
Ali niko zapravo ne zna šta tačno čeka.

Znaš ono kad staneš, pogledaš kroz prozor i osetiš da ti nešto fali – ali ne znaš šta?
To je postalo naše default stanje.


Svet u kojem nikad ništa nije završeno

Scroll nikad ne staje.
Chat nikad nije zatvoren.
Inbox nikad nije prazan.

Čekamo da se nešto desi, a zapravo živimo u svetu u kojem se sve dešava – stalno.

I zato ništa ne osećamo do kraja. Ni radost. Ni tugu. Ni umor.
Jer mozak više nije naučen da obradi kraj. Sve je samo pauza između obaveštenja.

Svi čekamo nešto – a niko ne zna šta tačno.
Svi čekamo nešto – a niko ne zna šta tačno.

Šta zapravo čekamo?

  • Da prestane da nas boli?
    Ali ne znamo odakle boli.
  • Da nas neko primeti?
    Iako nas svi gledaju. I niko ne vidi.
  • Da nam bude bolje?
    Ali ne znamo šta nas tačno muči.

To čekanje nije lenjost. To je duboki digitalni umor.
Od konstantnog izbora. Od konstantnog poređenja. Od konstantne dostupnosti.


A možda i čekamo da nas AI reši?

Jer sad svi kažu:

“Samo koristi AI, biće ti lakše.”

Hoće.
Ali neće rešiti egzistencijalnu prazninu u grudima kad shvatiš da si postao produžetak algoritma.

Kad vidiš da ti dan prolazi između TikTok-a, mejla, poruke i jedne epizode… a da se ništa stvarno nije dogodilo.

Svi čekamo nešto – a niko ne zna šta tačno.
Svi čekamo nešto – a niko ne zna šta tačno.

Ljudi su zaboravili da vreme prolazi

Jer ako nešto čekaš, imaš utisak da život tek treba da počne.
A on – prolazi. Svaki dan. I ne pita.

I ne, nije tvoj problem što ne znaš šta čekaš.
Tvoj problem je što si odvikao sebe da želiš.

Želje su zamenjene čekanjem.
Strah je zamenio odluku.
A algoritam ti kaže: „Nema veze, evo još jednog videa. Ostani još malo.“


Znaš li šta bi stvarno trebalo da čekaš?

– Tvoj prvi “ne” stvarima koje ti ne prijaju
– Tvoj izlazak iz stanja “videću sutra”
– Tvoj prvi dan bez potrebe da upališ telefon čim se probudiš
– Tvoj trenutak u kome više ne čekaš – nego ideš


Zaključak:

Nisi sam.
Ima nas mnogo koji smo „ok“ spolja, a neodređeno prazni iznutra.
Koji sedimo, čekamo – i ne znamo tačno šta.

Ali ako si došao do kraja ovog teksta – možda više i ne čekaš.
Možda si upravo krenuo.


Pauza Digital tim te razume.

Ako više ne znaš šta čekaš – možda je vreme da prestaneš da čekaš bilo šta.
I kreneš od sebe.

Ivana Janković
Ivana Janković, profesor književnosti i autorka refleksivnih tekstova o svakodnevnici, unutrašnjem svetu, vrednostima i odnosima u savremenom društvu.
Pogledaj sve tekstove →