U današnjem članku donosimo vam priču o tome kako nam se sudbina u jednom trenutku može promijeniti.Kroz niz neobičnih događaja, ova ispovijest otkriva kako izolacija, strah i priroda mogu oblikovati najneočekivanije ishode.
U avgustu 2016. godine, Danijel i Kler Brener, bračni par iz Kolorada, krenuli su na planinarenje koje je trebalo da traje samo nekoliko dana, ali se pretvorilo u jednu od najneobičnijih priča o nestanku u američkim nacionalnim parkovima. Iskusni planinari, pažljivo pripremljeni i upoznati sa pravilima boravka u divljini, nisu ostavljali utisak ljudi koji bi lako napravili kobnu grešku. Ipak, nakon što se nisu vratili u dogovoreno vrijeme, započela je potraga koja je ubrzo postala zagonetka bez odgovora.
- Njihov automobil je ostao netaknut na početku staze, dozvole su bile uredno popunjene, a posljednji svjedoci su ih vidjeli kako se mirno kreću ka višim dijelovima kanjona. Vremenski uslovi bili su idealni, bez ikakvih upozorenja na oluje ili opasnosti. Kada su dani prolazili bez ikakvog znaka života, porodica je alarmirala rendžere i pokrenuta je velika akcija potrage. Stotine sati pretraživanja, helikopteri, psi tragači i desetine volontera nisu dali nikakav rezultat. Nije pronađen nijedan predmet, nijedan trag, kao da su nestali bez ikakvog objašnjenja.
Godine su prolazile, a slučaj je polako tonuo u arhive neriješenih nestanaka. Porodice su živjele u bolnoj neizvjesnosti, a javnost je nagađala – nesreća, divlje životinje, dezorijentacija ili nešto treće. A onda se, gotovo dvije godine kasnije, desio preokret koji niko nije mogao predvidjeti.
- Tokom ljeta 2018. godine, solo planinar koji je istraživao zabačeni dio parka osjetio je miris dima na mjestu gdje ga nije očekivao. Prateći instinkt, naišao je na malu, skrivenu pećinu. Ono što je tamo zatekao bilo je uznemirujuće – dvoje ljudi, zapuštenih, iscrpljenih i vidno psihički rastrojenih, skrivenih duboko u stijeni. Njihova odjeća bila je poderana, tijela mršava, a pogled izgubljen i divlji. Brzo je postalo jasno da se ne radi o običnim izgubljenim planinarima.
Kada su spasioci stigli, oprezno su pokušali uspostaviti kontakt. Par je pokazivao izražen strah, uvjerenje da ih neko posmatra i da ne smiju napustiti pećinu. Nakon dugog i strpljivog pristupa, muškarac je tiho izgovorio svoje ime – Danijel. Taj trenutak je potvrdio ono čega su se svi bojali i nadali u isto vrijeme: nestali par je pronađen živ.
Njihovo fizičko stanje bilo je alarmantno. Teška neuhranjenost, dehidracija, infekcije i stare povrede svjedočile su o godinama preživljavanja u ekstremnim uslovima. Još teže bilo je njihovo psihičko stanje. Kler je dugo odbijala da govori, dok je Danijel bio zarobljen u svijetu straha i halucinacija. Oboje su vjerovali da planina “živi”, da ih posmatra i kažnjava svaki pokušaj bijega.
- Ljekari i psihijatri su ubrzo zaključili da su razvili zajednički psihotični poremećaj, rijetko stanje u kojem dvije osobe dijele iste zablude, posebno u uslovima izolacije i traume. Analiza pećine u kojoj su živjeli dala je dodatne odgovore. Pronađeni su ostaci hrane, bilje i gljive koje su konzumirali, uključujući i psihoaktivne i otrovne vrste koje mogu izazvati halucinacije, dezorijentaciju i dugotrajna mentalna oštećenja.
U jednoj svesci pronađeni su njihovi zapisi. Počeli su uredno i racionalno, a završili haotično, puni straha i upozorenja da ne vjeruju glasovima. Upravo ti zapisi su pokazali kako je njihov um postepeno klizio iz stvarnosti u svijet u kojem je bijeg postao nezamisliv.
- Istražitelji su zaključili da su se izgubili vrlo rano, vjerovatno drugog dana. Bez signala, sa pokvarenim radiom i rastućim strahom, pronašli su pećinu kao privremeno sklonište koje je s vremenom postalo njihov zatvor. Glad, iscrpljenost, izolacija i otrovne supstance učinile su svoje, brišući granicu između stvarnog i umišljenog.
Njihovo spašavanje donijelo je olakšanje, ali ne i potpune odgovore. I danas ostaje pitanje kako su uspjeli preživjeti toliko dugo i zašto nikada nisu pokušali da se vidljivo signaliziraju. Jedno je sigurno – njihova priča je snažan podsjetnik koliko ljudski um može biti krhak kada se nađe na granici izdržljivosti, i kako priroda, koliko god bila lijepa, može postati nemilosrdna kada se izgubi osjećaj stvarnosti.
