U današnjem članku vam pišemo o nepravomoćnoj presudi koja je izrečena popularnoj pjevačici Severini.
Slučaj je izazvao veliku pažnju javnosti jer uključuje ozbiljne optužbe, obiteljski sukob i reakciju na postupanje socijalnih službi. Prema optužnici, Severina je vrijeđala socijalnu radnicu Centra za socijalnu skrb Maksimir, a cijeli incident dogodio se prošle godine na Valentinovo. Pjevačica je proglašena krivom za prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kazna koju je dobila bila je novčana. Međutim, Severina je odbacila krivicu i najavila žalbu na ovu presudu, smatrajući da nije vrijeđala, već protestirala zbog nezakonitog postupanja Centra za socijalnu skrb.
- Severina je postala poznata ne samo po svojoj glazbenoj karijeri, već i zbog svog privatnog života, koji je često bio pod medijskim okom. Međutim, ovaj put nije bila u centru pažnje zbog svojih ljubavnih odnosa ili karijernih uspona, već zbog sukoba s institucijama koje su, kako ona tvrdi, nelegalno ušle u njezin obiteljski prostor. Naime, situacija koja je pokrenula cijeli incident bila je vezana uz prijavu koju je podnijela Severinina sestra Marijana iz Beograda, koja je tvrdila da se s njihovom majkom nešto loše događa. Centar za socijalnu skrb, kao institucija koja mora postupiti prema svakoj prijavi sumnje na nasilje, odlučio je poslati socijalnu radnicu u Severininu obiteljsku kuću kako bi provjerili uvjete u kojima živi njezina majka.
Severina, koja se brine o svojoj 86-godišnjoj majci, bila je iznimno frustrirana ovom odlukom, jer je prije toga socijalna radnica tvrdila da će prijavu njezine sestre zanemariti. Naime, majka je već nekoliko puta bila posjećena od strane socijalnih službi, a njihova je situacija bila jasno poznata. Iako je Severina bila sigurna da njezina majka živi u dobrom okruženju i da je dobro zbrinuta, odlučeno je da će socijalna radnica i dalje posjetiti njihov dom. Severina se zbog toga osjećala poniženo i ljuto, smatrajući da Centar ne postupa u skladu s pravilima, te je na toj osnovi uslijedila njezina reakcija.
- Kada je socijalna radnica došla na adresu, Severina joj je iznijela svoje nezadovoljstvo zbog postupka, pitajući “s kojim pravom šaljete drugu socijalnu radnicu da obiđe moju majku?”. Prema izvještaju socijalne radnice, Severina je potom izrekla niz uvredljivih riječi, među kojima je bilo i “jeem vam majku svima” te je dodala da je situacija postala “zajeavanje” koje traje već devet godina. Ove riječi socijalna radnica navodi u prijavi, tvrdeći da je Severina vrijeđala njezinu čast i ugled, te se ponašala na način koji nije u skladu sa zakonskim normama.
Optužnica koja je podignuta protiv Severine temelji se na članku 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji kažnjava omalovažavanje ili vrijeđanje državnih organa ili službenih osoba prilikom obavljanja njihove službe. Kazna za ovakav prekršaj može biti novčana, u iznosu od 20 do 100 eura, ili kazna zatvora do 30 dana. Na temelju ove optužbe, Severina je proglašena krivom i izrečena joj je novčana kazna. Međutim, njezin odvjetnik, Čedo Prodanović, najavio je žalbu na presudu, tvrdeći da Severina nije vrijeđala, već je samo protestirala zbog nezakonitog postupanja Centra, a cijeli incident nije imao karakter vrijeđanja.
- Severina i njezin PR tim izjavili su da je riječ o protestu protiv nelegitimnog postupanja Centra za socijalnu skrb, koji je prema njihovim tvrdnjama napravio niz pogrešaka u postupanju. Jedan od razloga za protest bila je promjena socijalne radnice nakon što je upravni nadzor utvrdio greške u postupanju, zbog kojih je slučaj prebačen u drugi Centar za socijalnu skrb. Severina smatra da je njezina majka, koja je 86-godišnja žena, nepravedno stavljena pod nadzor i da je cijela situacija bila ponižavajuća za nju. Također, Severina navodi da njezina sestra, koja je podnijela prijavu, nije viđala njihovu majku godinama, dok se ona, uz brigu o svojoj majci, brine i o svom djetetu.
Ovaj slučaj se javnosti predstavlja kao još jedan primjer obiteljskog sukoba koji se odražava na javnu sliku, ali također otvara pitanje institucionalne odgovornosti. Ako se povuče paralela sa sličnim situacijama, gdje su institucije morale intervenirati u obiteljske odnose, postavlja se pitanje koliko su njihova postupanja uvijek utemeljena na zakonitim osnovama. Svi ovi detalji također ukazuju na to da socijalni radnici i drugi službeni organi, iako rade u javnom interesu, često mogu biti predmet kritike, jer njihovo djelovanje ima snažan utjecaj na privatne živote ljudi.
U konačnici, presuda Severini nije pravomoćna i ona ima pravo na žalbu. Ovaj slučaj, međutim, već sada izaziva reakcije u društvu, kako zbog obiteljskog konteksta u kojem se odvija, tako i zbog važnosti koju društvo pridaje slobodi izražavanja i pravima javnih osoba. U budućnosti, ako presuda bude potvrđena, možda će biti zanimljivo pratiti kako će se ovakvi slučajevi dalje razvijati, posebno u kontekstu sve veće medijske pažnje koja prati svaki korak poznatih osoba.
