Oglasi - Advertisement

Rezultati jedne ankete o tome kakve muškarce žene danas žele bacili su novo svjetlo na ono što se često smatra idealom muževnosti: umjesto hladnog i dominantnog zavodnika, mnoge ispitanice prednost su dale emotivno otvorenom muškarcu, a najviše pažnje privuklo je poređenje Harryja Stylesa i filmskog lika Franka Martina iz „Transportera“.

Iako jedna anketa ne može govoriti u ime svih žena, objavljeni odgovori sugerišu da se predstava o poželjnom partneru mijenja u pravcu većeg naglaska na razgovor, razumijevanje i ravnopravnost. U tom okviru dominacija više nije osobina koja automatski donosi privlačnost, a samopouzdanje se sve češće posmatra odvojeno od potrebe za kontrolom.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

U izvještaju koji je prenio portal Glossy, a koji se poziva na britanski The Sun, navodi se da rezultati potiču iz ankete aplikacije za upoznavanje Chyrpe. Ta aplikacija je, prema dostupnim informacijama, namijenjena prvenstveno ženama, a upravo su njihove procjene pokazale zanimljiv raskorak između filmskih stereotipa i stvarnih preferencija u odnosima.

Posebno je odjeknula činjenica da je čak 70 posto ispitanica radije izabralo Harryja Stylesa nego Franka Martina, lik koji je u popularnoj kulturi oličenje čvrstine, fizičke snage i emocionalne zatvorenosti. Takav rezultat nije samo zanimljiv zbog slavnih imena, nego i zato što pokazuje koliko se mijenja način na koji se procjenjuje privlačnost.

Šta su ispitanice zapravo birale

Podaci iz ankete ne govore samo o ukusu, nego i o tome koje se osobine sve češće doživljavaju kao poželjne u vezi. Umjesto idealizovane slike muškarca koji ne pokazuje slabost, dio žena očigledno cijeni partnera koji može razgovarati o emocijama i ne pokušava voditi svaki razgovor ili odluku kao sukob za prevlast.

U rezultatima se posebno izdvaja činjenica da je samo šest posto učesnica označilo dominantno ponašanje kao nešto što žele u partneru. To ne znači da odlučnost ili snaga više nisu privlačne, ali pokazuje da se dominacija sve češće doživljava kao pretjerana kontrola, a ne kao poželjna sigurnost. U isto vrijeme, 14 posto ispitanica izdvojilo je samopouzdanje i odlučnost, što upućuje na nijansiranije razumijevanje muške uloge u vezi.

To razdvajanje između samopouzdanja i dominacije važan je detalj cijele priče. Muškarac može biti siguran u sebe, imati vlastite stavove i biti spreman preuzeti odgovornost, a da pritom ne nameće svoju volju partnerici. Upravo ta razlika danas je, sudeći prema ovoj anketi, presudna za mnoge žene koje u odnosu traže ravnotežu, a ne borbu za prevlast.

Od filmskog stereotipa do stvarnih očekivanja

Poređenje Harryja Stylesa i Franka Martina pokazalo je koliko su različiti obrasci muške privlačnosti danas prisutni u javnom prostoru. Frank Martin, lik iz „Transportera“ koji utjelovljuje Jason Statham, građen je kao klasični akcijski heroj: povučen, fizički snažan, kontrolisan i gotovo uvijek bez vidljive slabosti. Nasuprot tome, Styles je prepoznatljiv po drugačijem javnom izrazu i manje krutom odnosu prema muškim stereotipima.

Upravo zato 70 posto preferencije za Stylesa privuklo je toliko pažnje. Ne radi se o tome da je jedan muškarac „bolji“ od drugog, nego o tome da ispitanice, barem u okviru ove ankete, više reaguju na osobine koje se povezuju s otvorenošću, fleksibilnošću i manjim insistiranjem na kontroli. To je važan signal u vremenu kada se partnerski odnosi sve češće vode kroz ideju međusobnog uvažavanja, a ne kroz rigidne uloge.

Glossy je u istom kontekstu naveo i druge poznate muškarce koje su ispitanice pozitivno ocijenile, među njima Setha Rogena i Michaela Ceru. Spomenut je i Marlon Brando kroz njegovu ulogu u filmu „Na dokovima New Yorka“ iz 1954. godine, što dodatno pokazuje da se razgovor o privlačnosti ne vodi samo kroz savremene zvijezde, nego i kroz dugotrajnije kulturne slike muževnosti.

Šira slika odnosa i ravnopravnosti

Savjetnica za partnerske odnose Gigi Engle u komentaru koji je prenio Glossy vidi ove rezultate kao znak promjene očekivanja. Prema njenom tumačenju, ideja da muškarac mora biti onaj koji vodi odnos, dok žena pasivno čeka da bude osvojena, gubi na važnosti kod dijela žena. Umjesto toga, sve više se cijeni partnerstvo u kojem oba partnera ravnopravno izražavaju potrebe, mišljenja i granice.

Takav model ne isključuje romansu, inicijativu ni privlačnost. Naprotiv, on podrazumijeva da se nježnost, pažnja i odlučnost ne moraju međusobno isključivati. U praksi to znači da se od muškarca ne traži da bude manje snažan, već da svoju snagu ne gradi na dominaciji nad partnericom. To je suštinska razlika koju ova anketa, makar u ograničenom obliku, izdvaja kao sve važniju.

Upravo zbog toga rezultati Chyrpe ankete nisu zanimljivi samo kao popis preferencija, nego i kao mali uvid u način na koji žene redefinišu privlačnost. Kada se u odgovorima izdvoje emotivna otvorenost, spremnost na razgovor i ravnopravno odlučivanje, postaje jasno da se ideal partnera ne mjeri isključivo izgledom ni starim obrascima „jakog muškarca“.

S druge strane, sam podatak da su u priči završili Styles, Rogen, Cera i Brando pokazuje koliko je pojam privlačnosti širok i koliko zavisi od konteksta. Ne postoji jedan jedini model koji vrijedi za sve, a upravo zato ovakvi rezultati izazivaju pažnju: oni ne nude konačan odgovor, nego prikazuju pomjeranje ukusa i očekivanja u odnosima, uz jasno ograničenje da uzorak i metodologija nisu detaljno predstavljeni.

Za one koji ovaj rezultat čitaju kroz prizmu svakodnevnih veza, poruka je prilično jasna: mnoge žene više ne traže muškarca koji će ih impresionirati nadmoći, već osobu uz koju se mogu osjećati sigurno, saslušano i uvaženo. Upravo tu, između samopouzdanja i dominacije, anketa je povukla liniju koju je teško ignorisati.