U današnjem članku pišemo o tome kako naši ljudi žive u Njemačkoj. Da li su plate koje tamo dobiju dovoljne za normalan život donosimo vam u nastavku.
Tema odlaska u Njemačku i druge razvijene evropske zemlje već godinama izaziva podijeljena mišljenja. Dok jedni bez mnogo razmišljanja pakuju kofere, uvjereni da ih negdje drugdje čeka bolji i sigurniji život, drugi ostaju čvrsto pri stavu da nigdje nije kao kod kuće. Između te dvije krajnosti nalaze se stvarne priče ljudi koji su se odlučili na promjenu, a jedna od njih dolazi od mlade Beograđanke Milice, koja je prije godinu dana krenula putem koji mnogi priželjkuju, ali se ne usuđuju da naprave.
- Milica danas radi u bolnici u blizini Diseldorfa i otvoreno priznaje da je zadovoljna onim što je zatekla. Njena plata iznosi oko 2.000 eura, što joj omogućava da živi pristojno, bez konstantnog preračunavanja i stresa. Ono što joj je, kako kaže, u početku bilo neobično jeste količina slobodnog vremena. Nekada ima osjećaj da ga ima čak i previše. Nedavno je, bez ikakvih komplikacija, dobila sedam dana slobodno, što smatra velikim luksuzom u poređenju s iskustvom koje je imala u Srbiji.
Radna sedmica traje 40 sati, što joj nije strano jer je slično radila i u Beogradu. Ipak, razlika je u organizaciji i poštovanju radnika. Uslovi rada su jasni, pravila se poštuju, a svaki dodatni napor je precizno plaćen. Noćne smjene, rad tokom praznika i prekovremeni sati nisu nešto što se podrazumijeva, već se dodatno vrednuje. Posebno joj znači osjećaj sigurnosti koji dolazi s jasno definisanim pravima zaposlenih.
- Jedna od stavki koja Milici uliva dodatno povjerenje u sistem jeste odnos prema bolovanju. Ukoliko je neko primoran da odsustvuje s posla duže od četiri sedmice, prima 80 posto plate, što omogućava da se osoba fokusira na zdravlje, a ne na strah od finansijskog kolapsa. Za one s težim zdravstvenim problemima postoji i dodatna pomoć za lijekove i njegu, što Milica vidi kao veliku razliku u odnosu na ono na šta je ranije bila navikla.
Posebno je istakla i položaj budućih majki. U Njemačkoj, prema njenim riječima, žene imaju pravo na punu platu tokom porodiljskog odsustva, a nakon rođenja djeteta mogu koristiti i do tri godine pauze, bez bojazni da će ostati bez posla. Ovakav pristup porodici i roditeljstvu za nju predstavlja jasan pokazatelj koliko država ulaže u dugoročnu stabilnost društva.
Kada je riječ o svakodnevnim troškovima, Milica je priznala da ju je najviše iznenadila činjenica da cijene u prodavnicama nisu drastično veće nego u Srbiji. Neki proizvodi jesu skuplji, drugi povoljniji, ali u konačnici razlike se uglavnom izjednače. Hrana, osnovne potrepštine i kućni proizvodi ne predstavljaju veliki udar na budžet, pogotovo kada se uporede s visinom primanja.
- Ipak, ono što može značajno uticati na mjesečne izdatke jesu dodatni troškovi, prije svega stanovanje. Milica trenutno živi u stanu od 50 kvadrata, za koji mjesečno plaća 490 eura, a u tu cijenu uključeni su gotovo svi troškovi, osim struje. Račun za struju iznosi oko 50 eura mjesečno, što smatra razumnim. Zanimljiv detalj je sistem obračuna – tokom godine se uplaćuje procijenjeni iznos, a na kraju se pravi konačan obračun. Ako su troškovi bili manji od planiranih, novac se vraća, dok se u suprotnom doplaćuje razlika.
Milica ističe da blizina većih gradova, poput Diseldorfa, ima veliki uticaj na visinu troškova. Što ste bliže centru i urbanim zonama, to su cijene stanova i komunalija veće. Ipak, ona smatra da je omjer uloženog i dobijenog i dalje povoljan, jer sistem nudi stabilnost i predvidivost.
- Iako priznaje da joj porodica, prijatelji i poznato okruženje nedostaju, Milica ne krije da joj prija osjećaj da njen rad ima jasnu vrijednost. Nema stalne neizvjesnosti, nema straha od kašnjenja plate, niti osjećaja da mora da se dokazuje iznova i iznova. Za nju, odlazak u Njemačku nije bio bijeg, već promišljena odluka da sebi obezbijedi mirniju budućnost.
Njena priča ne zvuči kao bajka, ali upravo u tome leži njena snaga. Ona pokazuje realnu sliku života u inostranstvu – sa prednostima, ali i obavezama. Nije sve savršeno, ali je uređenije, jasnije i sigurnije. I možda je upravo to ono što mnogi danas traže: ne luksuz, već dostojanstven i stabilan život, u kojem se trud prepoznaje, a planovi imaju smisla
