U današnjem članku vam donosimo priču o nečemu što mnoge žene i ne primjete da im se dešava ali evo nekoliko znakova koji pokazuju da im je na vrata pokucala usamljenost.
Možda ste već čuli ili čak pomislili za sebe da se ponekad osjećate usamljeno, ali ono što iznenađuje jeste činjenica da veliki broj žena živi s tim osjećajem, a da ga uopšte ne prepoznaje. Nova istraživanja ukazuju na to da usamljenost često ostaje skrivena, tiha i potisnuta, dok istovremeno može ozbiljno ugroziti i mentalno i fizičko zdravlje, čak i kada mislimo da je sve u redu.
- Jedna opsežna studija sprovedena među više od 3.300 odraslih osoba u Sjedinjenim Američkim Državama pokazala je da je više od trećine žena otvoreno priznalo da se osjeća usamljeno. Međutim, ono što je još zabrinjavajuće jeste da je veliki broj ispitanika pokazivao jasne znakove usamljenosti, iako sami nisu smatrali da imaju taj problem. U istraživanju je korišćena detaljna skala koja ispituje koliko se ljudi osjećaju povezano s drugima, a rezultati su otkrili jaz između onoga što osjećamo i onoga što priznajemo sebi.

Usamljenost nije samo emocionalno stanje koje donosi tugu ili melanholiju. Stručnjaci upozoravaju da ona može imati dugoročne posljedice po zdravlje. Prema podacima zdravstvenih institucija, hronična usamljenost povezuje se s većim rizikom od srčanih oboljenja, dijabetesa tipa 2, depresije, pa čak i demencije. Drugim riječima, nedostatak bliskih odnosa može biti jednako štetan kao i loše životne navike.
- Ali kako je moguće biti usamljen, a da toga nismo ni svjesni? Psihijatri objašnjavaju da se to stanje ne pojavljuje naglo. Ono se uvlači polako, gotovo neprimjetno. Sitni trenuci povlačenja, preskočeni pozivi, odlaganje susreta – sve to djeluje bezazleno, ali se vremenom gomila. Usamljenost se, kako kažu stručnjaci, širi tiho i postepeno, sve dok ne postane dio svakodnevice.
Iako se često govori o razlikama između muškaraca i žena kada je riječ o emocijama, istraživanja pokazuju da oba pola osjećaju usamljenost u sličnoj mjeri. Ipak, žene se često nalaze u specifičnoj poziciji. One nerijetko preuzimaju veći teret brige o djeci, roditeljima i porodici, što može dovesti do osjećaja izolacije. Mnoge žene stavljaju potrebe drugih ispred svojih, osjećajući krivicu kada pomisle da odvoje vrijeme za sebe. Nedostatak vremena za druženje i lične potrebe često se maskira osjećajem dužnosti.

Kada se usamljenost pojavi, ljudi se nerijetko počnu povlačiti još više. Prezauzetost, boravak u vlastitom svijetu, zanemarivanje poruka i poziva – sve to dodatno produbljuje osjećaj distance. Uz to, društvo često slavi nezavisnost, posebno kod žena, pa se lako stvara uvjerenje da sve moramo same. Međutim, ta potreba da budemo jake i samodovoljne ponekad vodi upravo suprotnom ishodu – osjećaju duboke usamljenosti.
- Postoje i suptilni znaci koji mogu ukazivati na to da se polako udaljavamo od drugih. Ako vam sama pomisao na druženje izaziva stres ili nelagodu, moguće je da ste duže vrijeme bili socijalno izolovani. Tada se lako javljaju misli da niste zanimljivi drugima ili da vas ljudi ne žele u svom društvu, što dodatno otežava svaki pokušaj povezivanja.
Još jedan znak je izbjegavanje kontakta, čak i kada postoji želja za njim. Umjesto da pozovete prijateljicu, odlučite se za seriju ili podkast, ubjeđujući sebe da vam je to dovoljno. Takvi izbori djeluju bezazleno, ali mogu biti signal unutrašnje borbe. Takođe, mnogi ljudi sebi govore da su introverti i da im ne treba društvo, iako u dubini osjećaju prazninu koju samo bliski odnosi mogu ispuniti.

- Usamljenost se često ne pojavljuje sama. Prate je umor, razdražljivost, manjak energije i osjećaj emocionalne otupjelosti. Ako primijetite da se osjećate loše bez jasnog razloga, moguće je da vam upravo nedostaje kontakt s ljudima koji su vam bliski. Posebno su osjetljivi periodi praznika, kada su očekivanja o radosti i zajedništvu visoka, a osjećaj usamljenosti još izraženiji.
Dobra vijest je da se ovaj obrazac može promijeniti. Stručnjaci savjetuju da se druženje počne posmatrati kao oblik brige o sebi, a ne kao obaveza. Mali koraci mogu napraviti veliku razliku – kratka poruka, poziv na kafu ili nekoliko minuta razgovora mogu pokrenuti promjenu. Ne mora sve biti savršeno niti dugotrajno, važno je započeti.
Usamljenost nije znak slabosti, već signal da nam je potrebna povezanost. Kada to prepoznamo i damo sebi dozvolu da potražimo podršku, otvaramo vrata ne samo boljim odnosima, već i zdravijem, ispunjenijem životu.












