Imunolog prof. dr Borislav Kamenov ponovo je skrenuo pažnju na vezu između hrane, imuniteta i svakodnevnog zdravlja, tvrdeći da pojedine namirnice mogu imati znatno veći uticaj na organizam nego što se obično misli. Njegovi stavovi, posebno o mlijeku, žitaricama, mastima i vitaminu D, izazivaju interesovanje jer dovode u pitanje dio uobičajenih prehrambenih navika.
U fokusu njegovih izlaganja nije samo pitanje šta se jede, nego i kako organizam reaguje na ono što prima iz dana u dan. Kamenov, prema navodima objavljenim u domaćim medijima poput portala Espreso, godinama govori o tome da ishrana ne može biti posmatrana odvojeno od imunog sistema, posebno kod ljudi koji već imaju određene osjetljivosti ili zdravstvene tegobe.
Takav pristup nije neobičan u savremenoj medicini, ali Kamenovljeve poruke često su direktnije od standardnih prehrambenih savjeta. On insistira na tome da se ne može svima preporučiti isto, jer tijelo ne reaguje jednako na svaku namirnicu, a dugotrajno opterećenje hranom koja ne odgovara organizmu, prema njegovom tumačenju, može dodatno oslabiti odbrambene mehanizme.
Hrana kao dio slike o imunitetu
Kamenovova osnovna teza jeste da prehrambene navike nisu usputna stvar, nego jedan od stubova na kojima počiva opšte zdravstveno stanje. On posebno naglašava vitamin D, za koji smatra da ima važnu ulogu u pravilnom funkcionisanju imuniteta. U njegovom pristupu ta tema nije odvojena od ostatka života: hrana, kretanje, san i način na koji se tijelo oporavlja od svakodnevnog opterećenja čine jedinstvenu cjelinu.
Upravo zato upozorava da se problemi mogu pojaviti kada osoba duže vrijeme unosi namirnice koje joj ne odgovaraju. Prema njegovom objašnjenju, takva situacija ne mora odmah izazvati dramatične simptome, ali može postepeno opterećivati organizam. To je i razlog zbog kojeg njegove izjave često izazivaju rasprave: dok jedni u njima vide povratak tradicionalnijem pogledu na ishranu, drugi podsjećaju da svaka promjena mora biti individualna i usklađena sa savjetom zdravstvenih radnika.
Ono što njegove izjave čini upečatljivim jeste insistiranje na tome da se moderna prehrana ne može posmatrati samo kroz kalorije ili uobičajene preporuke, nego i kroz kvalitet sastojaka, porijeklo namirnica i to kako ih pojedini organizmi podnose. U tom okviru on često ističe da je važno razlikovati hranu koja odgovara većini od hrane koja pojedincu može praviti problem.
Mlijeko i žitarice pod povećalom
Jedna od tema koju Kamenov često otvara odnosi se na mlijeko i mliječne proizvode. Prema njegovom mišljenju, pojedine osobe mogu imati poteškoće sa određenim sastojcima iz mlijeka, naročito kada ih organizam ne podnosi dobro. On navodi da se posljedice takve osjetljivosti mogu odraziti na opšte stanje tijela, iako reakcija nije ista kod svakoga.
Upravo tu se, prema njegovom tumačenju, nalazi najveća zamka u širokim prehrambenim preporukama: ono što jednom čovjeku odgovara, drugom može izazvati tegobe.
Slično govori i o žitaricama. Kamenov ističe da pojedine vrste mogu predstavljati problem za ljude koji ih ne podnose, a kao moguće alternative spominje heljdu, proso, rižu i speltu. U njegovom objašnjenju važnu ulogu ima i način proizvodnje hrane, kao i promjene koje su došle s modernom ishranom. Time zapravo ukazuje na širu temu: nije svaka industrijski dostupna namirnica ista, niti je svako tijelo sposobno da je jednako obradi.
U medicinskim i nutricionističkim istraživanjima, osjetljivost na određene sastojke zaista se ispituje kroz reakcije organizma i način na koji tijelo reaguje na konkretne namirnice. Zato stručnjaci upozoravaju da se prehrana mora prilagoditi stvarnim potrebama osobe, a ne samo opštim pravilima koja važe za prosjek. U tom smislu, Kamenovljevi stavovi se mogu čitati kao poziv da se više osluškuje sopstveni organizam i da se ne pretpostavlja da svima odgovara isti jelovnik.
Slanina, mast i pitanje kvaliteta
Posebnu pažnju privlači dio njegovih stavova o masnoćama. Suprotno uvjerenju da sve masnoće treba izbjegavati, Kamenov tvrdi da je presudan kvalitet izvora masti, a ne samo njihovo prisustvo u ishrani. On pominje tradicionalne namirnice poput slanine i svinjske masti, uz stav da one mogu imati mjesto u jelovniku ako su kvalitetne i koriste se umjereno.
U istom kontekstu govori i o mesu životinja koje su prirodno hranjene, kao i o ribi koja nije iz intenzivnog uzgoja. Time u prvi plan stavlja porijeklo namirnice i način na koji je proizvedena, a ne samo nutritivnu tabelu. Takav pogled se razlikuje od pojednostavljenih poruka koje često kruže u javnosti, jer Kamenov ne izdvaja jednu namirnicu kao univerzalno dobru ili lošu, nego ponavlja da je važan širi prehrambeni obrazac.
Savremene nutricionističke smjernice zaista sve češće govore o sastavu masti, odnosu različitih nutritivnih grupa i ukupnom načinu života. Zbog toga se i u stručnim analizama ne posmatra samo količina hrane, već i kontekst u kojem se ona jede. Kod Kamenova je taj stav dodatno pojačan uvjerenjem da tradicionalne namirnice ne treba unaprijed odbaciti, nego ih treba promatrati kroz njihov kvalitet i mjesto u cjelokupnoj slici zdravlja.
Dodatni naglasak stavlja na višak kilograma, za koji smatra da može biti povezan sa stalnim opterećenjem organizma i promjenama koje utiču na imunitet. Zato uz ishranu uvijek povezuje i kretanje, jer po njegovom mišljenju ništa ne djeluje odvojeno.
Gojaznost se, kako podsjećaju i medicinska istraživanja, povezuje sa većim rizikom od niza zdravstvenih problema, a ta saznanja nastaju kroz dugoročno praćenje velikog broja ljudi i analizu odnosa između tjelesne mase, upalnih procesa i bolesti.
Upravo u toj tački njegovi stavovi dobijaju širi smisao. Nije riječ samo o tome da li je neka namirnica poželjna, nego o načinu života koji tijelu pomaže ili ga, dugoročno, opterećuje. Kamenov, prema objavljenim navodima, poručuje da ljudi često traže brzo rješenje, iako se zdravlje gradi kroz mnogo malih odluka koje se ponavljaju svakog dana.
Zbog toga insistira na umjerenosti, informisanosti i spremnosti da se ishrana prilagodi stvarnim potrebama organizma, a ne tuđim navikama ili univerzalnim receptima koji ne važe za svakoga.
Na kraju, ono što ostaje iz njegovih izlaganja nije jednostavna zabrana ili dozvola za neku namirnicu, nego podsjetnik da tijelo često daje jasnije signale nego opšta pravila. Za neke ljude to će značiti manje mlijeka, za druge oprez sa žitaricama, a za treće drugačiji odnos prema mastima i mesu.
U toj svakodnevnoj procjeni, kako Kamenov vidi stvari, najvažnije je da čovjek prepozna šta mu stvarno prija i da od toga gradi stabilniji odnos prema vlastitom zdravlju.
