Ako si ikada sedeo/la i razmišljao/la „Ništa ne radim – gubim vreme“, ovaj tekst je za tebe.
Jer u svetu u kojem se produktivnost meri brojem mejlova, koraka i notifikacija, lenčarenje je postalo radikalni čin samopoštovanja.

😌 Da, baš lenčarenje – gledanje u plafon, šetnja bez cilja, sedenje bez ekrana
Ne moraš biti zauzet da bi bio vredan.
Odmor nije greh, već gorivo.
Psihoterapeutkinja Dr. Nicole LePera, poznata kao “The Holistic Psychologist”, kaže:
„Naša vrednost nije u tome koliko radimo, već u tome koliko možemo biti prisutni. A prisutnost se rađa u pauzi.“
📉 Umor nije neuspeh – to je signal
Stalno guranje ka više – više posla, više rezultata, više ‘self improvementa’ – dovodi do kognitivnog zamora. A onda do razdražljivosti, osećaja praznine, zaboravnosti… i osećaja da ni samom sebi nisi prisutan.
Prema podacima Američkog instituta za stres, redovan mentalni odmor povećava emocionalnu otpornost i smanjuje rizik od anksioznosti.
A najbolji način da „puniš baterije“ nije još jedna aplikacija za meditaciju. Već iskreno – ništa.

🔄 Zašto je „ništa“ – zapravo „nešto“?
Jer kada ti um luta bez cilja, mozak ulazi u tzv. „default mode network“ – stanje u kom se regeneriše kreativnost, nastaju ideje, sabiraš emocije.
Albert Einstein je često govorio da mu najbolje ideje dolaze dok sanjari. Jer misao ne može da se rodi u buci.
„Sanjarenje nije lenjost. To je mozak koji diše,“ kaže neuropsihijatar Dr. Srini Pillay.
💡 I kako to izgleda u praksi?
- Ležiš na kauču i gledaš kroz prozor.
- Odmaraš na klupi, bez telefona.
- Ostaviš sudove da čekaju. Pustiš mozak da šeta.
- Ne odgovaraš odmah. Ni sebi ni drugima.
I ne, to nije pasivnost. To je unutrašnji reset.
U vremenu kada svi jure, ti uspori. Kad svi pričaju, ti ćuti. Kad svi nešto rade – ti budi onaj/ona koji ume da bude.
Jer u toj tišini, u toj pauzi, u tom ničemu – možda te konačno pronađeš baš ti.
Autor: Pauza Digital tim – mesto gde lenjost dobija novo značenje.