Snimak koji se pojavio na društvenim mrežama ponovo je otvorio pitanje šta se tačno dogodilo ispred Narodne skupštine Srbije, nakon što je Lidija Vukićević polivena jogurtom 17. novembra 2026. godine, a njene optužbe o fizičkom napadu izazvale žestoke političke reakcije i novu raspravu o tome koliko su pojedini detalji incidenta zaista potkrijepljeni videozapisima i izjavama učesnika.
Cijeli događaj je u javnost izašao kroz nekoliko različitih verzija iste scene: jednu koju je neposredno nakon incidenta iznijela Vukićević, drugu koju su snažno podržali Aleksandar Vučić i Ana Brnabić, te treću, kasnije objavljenu, na kojoj se iz drugog ugla vidi samo dio onoga što se odigralo na stepeništu ispred parlamenta. Upravo ta razlika između opisa i onoga što je zabilježeno pokrenula je val komentara i preispitivanja.
U središtu priče više nije samo polivanje jogurtom, nego i pitanje kako se politički incidenti u Srbiji brzo pretvaraju u širu borbu za interpretaciju. Dok jedni tvrde da dodatni snimak relativizira ranije optužbe, drugi upozoravaju da se iz jednog kadra ne može rekonstruisati cijeli tok događaja niti utvrditi sve što se dogodilo prije i poslije trenutka koji je kamera uhvatila.
Dodatni sloj kontroverze donijele su i izjave same Marije Radovanović, koja je kasnije priznala da je ona polila Vukićević jogurtom, ali je istovremeno negirala da ju je čupala ili vukla. Time je dio priče dobio potvrdu, dok je drugi dio ostao predmet sporenja, što je samo pojačalo političku težinu cijelog slučaja.
Snimak iz drugog ugla i nova pitanja
Prema objavljenom videozapisu koji se proširio mrežom X, vidi se prolazak Lidije Vukićević kroz okupljene građane i trenutak u kojem joj je jogurt prosut po glavi. Međutim, u tim kadrovima ne vidi se ono o čemu je ona govorila neposredno nakon incidenta — čupanje za kosu, povlačenje ili dodatno fizičko postupanje koje je opisala pred novinarima.
Zbog toga je dio javnosti zaključio da novi materijal barem djelimično dovodi u pitanje ranije opise događaja, dok su drugi isticali da je snimak ograničen samo na dio scene i da ne može prikazati sve što se dešavalo van njegovog kadra. U politički nabijenoj atmosferi, i najmanji vizuelni detalj dobio je težinu dokaza, iako sam po sebi ne daje potpun odgovor.

Portal Slobodna Bosna je 18. novembra prenio da je dodatni snimak izazvao sumnje u pojedine ranije opise događaja, oslanjajući se na javno objavljeni videozapis. Ipak, kao i u svakoj ovakvoj situaciji, ono što je zabilježeno kamerom potvrđuje samo kadar koji je prikazan, a ne nužno sve okolnosti koje su prethodile ili uslijedile nakon toga.
Izjava Lidije Vukićević i politička reakcija
Neposredno nakon incidenta, Lidija Vukićević se obratila novinarima u zgradi Skupštine, vidno uznemirena i sa tvrdnjama da je prilikom prolaska kroz okupljene građane bila povlačena i čupana za kosu prije nego što je polivena jogurtom. Njena izjava brzo je postala jedna od glavnih tema političkog dana, jer je riječ o optužbi koja daleko prevazilazi samo neugodan gest i ulazi u zonu fizičkog nasilja nad narodnom poslanicom.
NIN je 17. novembra prenio njeno neposredno obraćanje, što je važno jer dokumentuje ono što je sama rekla u tom trenutku, ali ne potvrđuje nezavisno svaki detalj njenog svjedočenja. Upravo zbog toga se i kasnije rasprave nisu vodile samo oko toga šta je rečeno, nego i oko toga koliko se riječima može vjerovati kada se pojavi novi videozapis koji nudi drugačiji ugao gledanja.
Na taj talas reagovao je i Aleksandar Vučić, koji je događaj oštro osudio i predstavio ga kao ozbiljan napad na narodnu poslanicu. U javnom obraćanju govorio je o navodnom čupanju, povlačenju i polivanju jogurtom, naglašavajući neprihvatljivost nasilja prema političkim neistomišljenicima. Takav nastup dodatno je zaoštrio ton u kojem se o incidentu govorilo u javnosti.

Odgovornost, policija i šira politička pozadina
Marija Radovanović, bivša sekretarka Medicinskog fakulteta u Beogradu, potvrdila je da je ona polila glumicu jogurtom. Objasnila je da je postupila u trenutku ljutnje zbog političkog nezadovoljstva i onoga što je doživjela kao provokaciju, ali je odbacila tvrdnje da je Vukićević čupala ili fizički vukla. Njeno kasnije obraćanje, preneseno preko Nove.rs 17. novembra i RTS-a dan kasnije, dalo je priči novu dimenziju jer je prvi put stigla i verzija osobe koja je priznala sam čin polivanja.
Radovanović je dodatno naglasila da njeno postupanje ne treba vezivati za Studentsku listu niti za studentski pokret, čime je pokušala da razdvoji lični čin od šire političke pripadnosti. Ipak, u javnom prostoru to razdvajanje nije zaustavilo sporenja, jer je incident odmah postao dio šire priče o atmosferi ispred parlamenta i političkim tenzijama koje su pratile dolazak nove parlamentarne većine okupljene oko Studentske liste.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije potvrdilo je da je incident prijavljen i da je identifikovana osoba koja je polila Vukićević. Prema policijskom saopćenju, događaj se odigrao oko 8.50 sati na stepeništu ispred Narodne skupštine. Blic je 17. novembra prenio to saopćenje, a ti podaci važni su jer pružaju osnovne institucionalne činjenice: mjesto, vrijeme i potvrdu da je policija evidentirala slučaj.
Ana Brnabić se također našla u središtu rasprave zbog reakcija predstavnika SNS-a na događaje ispred Skupštine. Dok su neki komentatori smatrali da se slučaj koristi za politički obračun, drugi su upozoravali da nijedna politička razlika ne može biti izgovor za ponižavanje ili fizičko uznemiravanje. Upravo u tom sudaru stavova pokazalo se koliko isti incident može imati potpuno različita značenja, zavisno od toga ko ga posmatra i s koje političke strane govori.
Zato je ovaj događaj ostao više od obične dnevne vijesti. S jedne strane stoji priznanje polivanja i službena potvrda da je slučaj prijavljen, a s druge nejasnoće oko toga šta se desilo u dijelu koji nije obuhvaćen novim snimkom. Između ta dva pola ostaje politička atmosfera u kojoj se svaka riječ, kadrovima pojačana ili osporena, pretvara u argument u mnogo širem sukobu oko javnog prostora, odgovornosti i granica političkog ponašanja.








