Oglasi - Advertisement

Dvorište koje izgleda uredno i tokom hladnih mjeseci ne mora se oslanjati na zahtjevne biljke, jer postoji niz otpornih vrsta koje se šire uz samu površinu zemlje, popunjavaju praznine i stvaraju gust, vizuelno privlačan pokrivač tla. Upravo takve biljke mogu pomoći da prostor oko kuće ostane zelen, cvjetan i uredan i onda kada temperature naglo padnu.

U praksi, izbor ovakvih vrsta nije važan samo zbog estetike. Hladne zime, koje posljednjih godina znaju biti blaže nego ranije, i dalje mogu iznenaditi kratkim, ali oštrim prodorima niskih temperatura. Osjetljivije biljke tada lako stradaju, posebno ako su odabrane bez obzira na to koliko dobro podnose zimu, sušu ili sjenu.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Zato se pri uređivanju vrta sve češće traže vrste koje nisu samo lijepe u proljeće i ljeto, nego i dovoljno izdržljive da prebrode nepovoljne periode. Neke od njih najbolje uspijevaju ispod drveća i uz zidove, druge traže sunčane padine i zemljište koje se brzo suši, a neke nude i cvjetni efekat i zimzeleno zelenilo u istom kompaktnom obliku.

Važno je, međutim, da se ne posmatra samo otpornost na mraz. Biljke koje prekrivaju tlo različito reaguju na svjetlost, vlagu i tip zemljišta. Ako se ista vrsta posadi na mjesto koje joj ne odgovara, ni dobra otpornost neće biti dovoljna da razvije puni potencijal. Zato se uspješan izbor uvijek svodi na uklapanje biljke u konkretan dio dvorišta.

Biljke za sjenovite dijelove vrta

Jedan od najizazovnijih dijelova svakog vrta jesu površine na kojima tokom dana stiže malo direktnog sunca. Takva mjesta često se nalaze ispod stabala, uz zidove ili u dubokoj hladovini, pa nisu pogodna za svaku ukrasnu vrstu. Ipak, nekoliko biljaka se upravo u takvim uslovima pokazuje najboljim izborom za stvaranje zelenog tepiha.

Pahisandra je među najpoznatijim biljkama za ovakve prostore. Japanska pahisandra formira gust, nizak pokrivač tla, a njeni sjajni zeleni listovi daju uredan i smiren izgled. Tokom više godina može se proširiti preko znatno veće površine, zbog čega je naročito pogodna za sjenovite zone u kojima se želi dugotrajan biljni pokrivač.

U istu grupu spada i Pachysandra procumbens, koja raste sporije i tokom zime može zadržati dio lišća. Ako se pojave naročito oštri zimski uslovi, moguće je da će izgubiti nadzemni dio, ali s dolaskom proljeća ponovo pokreće rast. Obje vrste najbolje uspijevaju na zemljištu bogatom organskom materijom i u dubokoj hladovini ili na mjestima gdje kroz krošnje povremeno dopire svjetlost.

Sličnu fleksibilnost pokazuje i ivanjsko cvijeće, koje se izdvaja kao biljka sposobna da podnese različite vremenske uslove. Odgovara mu vlažnije zemljište, a uspijeva i na osunčanim i na sjenovitim površinama. Njegova dekorativnost posebno dolazi do izražaja u proljeće, kada razvija uspravne cvasti s plavim ili ljubičastim cvjetovima, pa prostor koji prekriva dobija dodatnu boju.

Upravo zato je korisno planirati vrt prema uslovima koji već postoje na terenu, umjesto pokušaja da se svuda sadi ista vrsta. Biljke koje vole sjenovite i vlažne dijelove dvorišta neće jednako uspješno rasti na otvorenom i suhom prostoru, pa je pravilan raspored često presudan za njihov dugoročan uspjeh.

Vrste koje bolje podnose sunce i suho zemljište

Suprotno sjenovitim zonama, sunčane padine i otvorene površine traže biljke koje se dobro nose sa sušom i toplim podlogama. Tamo gdje voda brzo otiče, najbolje prolaze vrste koje nakon ukorjenjivanja ne zahtijevaju stalno zalijevanje, ali i dalje izgledaju dekorativno tokom cijele godine ili barem kroz veći dio sezone.

Puzajuća kleka jedna je od najpouzdanijih zimzelenih opcija. Raste nisko uz zemlju i zadržava zelenilo tokom cijele godine, a njena otpornost na niske temperature posebno je korisna u područjima gdje zime znaju biti veoma hladne. Najbolje joj odgovaraju suhe, sunčane padine i mjesta na kojima se voda ne zadržava dugo.

Nakon što se dobro ukorijeni, puzajućoj kleki uglavnom nije potrebno često zalijevanje. Dodatna voda potrebna joj je prvenstveno tokom dužih sušnih perioda, što je čini praktičnim rješenjem za vlasnike dvorišta koji žele postojan zeleni pokrivač uz manje održavanja.

Sličan pristup vrijedi i za sivi sedum, posebno za sortu Angelina, koja se prepoznaje po izraženoj žućkasto-zelenoj boji. Tokom jeseni nijanse mogu prelaziti prema crvenkastoj i narandžastoj, pa biljka mijenja karakter u zavisnosti od godišnjeg doba. Postoje i sorte s plavičastim ili ružičastim tonovima, što dodatno proširuje mogućnosti kombinovanja.

Sedumu najviše odgovaraju topli i sunčani položaji, uz tlo iz kojeg višak vode može nesmetano oticati. Upravo takvi uslovi omogućavaju mu da pokaže otpornost zbog koje se često bira kao ukrasni pokrivač tla na mjestima gdje je voda ograničena, a zima ipak može biti oštra.

Među biljkama koje vole sunce nalazi se i mačja trava. Može se saditi uz pjeskovite staze ili na suhim padinama, a odgovara joj većina tipova zemljišta pod uslovom da drenaža bude dovoljno dobra. Prepoznatljiva je po snažnom biljnom mirisu, a nakon orezivanja može ponovo cvjetati, što produžava njen dekorativni efekat tokom sezone.

Cvjetni pokrivači i sezonska raznolikost

Nisu sve pokrivačke biljke zimzelene, ali to ne umanjuje njihovu vrijednost u vrtu. Neke vrste donose snažan vizuelni efekat upravo kroz cvjetanje, pa u određenom dijelu godine postaju najupadljiviji element cijelog prostora. Njihova uloga je da ne popune samo prazninu, nego i da dodaju boju i dinamiku.

Puzajući floks jedna je od najupečatljivijih vrsta u toj grupi. Njegovi sitni listovi igličastog oblika formiraju gustu prostirku, a tokom cvjetanja cijela površina poprima izgled obojenog tepiha. Jedna biljka može se širiti približno 60 do 90 centimetara u širinu, što je čini pogodnom za veće i manje dekorativne zone.

Različite sorte omogućavaju kombinovanje ružičastih, bijelih, ljubičastih i plavih nijansi. Kada se posadi više sorti zajedno, dobija se raznolika površina koja u proljeće djeluje posebno izražajno. Tada puzajući floks postaje jedan od najsnažnijih vizuelnih akcenata u vrtu.

Dodatnu vrijednost unosi i baštenski plumbago, biljka koja se razlikuje od tropskih srodnika po većoj otpornosti na hladnije uslove. Riječ je o listopadnoj vrsti koja se širi po površini tla i može se uzgajati u pjeskovitom ili ilovastom zemljištu, na sunčanim položajima, dok joj u toplijim klimama više odgovara popodnevna hladovina.

Baštenski plumbago cvjeta tokom ljeta i jeseni, a dodatnu dekorativnost dobija kada lišće poprimi izraženu bordo boju. U hladnijim uslovima može pomoći sloj malča, koji pruža određenu zaštitu od zimskih temperatura i olakšava preživljavanje biljke kroz nepovoljniji period.

Kada se sve ove vrste posmatraju zajedno, postaje jasno da uspješno uređen vrt ne zavisi od jedne “savršene” biljke. Mnogo je korisnije rasporediti više otpornih vrsta prema svjetlu, vlazi i vrsti zemljišta, pa svaki dio dvorišta dobija biljku koja mu najviše odgovara. Tako i sjenoviti kutak i sunčana padina mogu izgledati skladno, bez prevelikih zahtjeva za njegom.

Za one koji žele uredan prostor i nakon oštrih zima, ovih devet vrsta nude dovoljno različitih mogućnosti: od zimzelenih i niskih pokrivača tla do cvjetnih biljaka koje tokom sezone mijenjaju boje i ritam vrta. U takvom rasporedu i hladnoća ostavlja manje tragova, a dvorište zadržava svoj oblik i karakter kroz cijelu godinu.