Oglasi - Advertisement

Neobično rano slabljenje polarnog vrtloga iznad Arktika otvorilo je niz pitanja među meteorolozima: sistem koji pomaže da hladan zrak ostane zarobljen na krajnjem sjeveru ove sezone pokazao je promjene ranije nego što je ikada zabilježeno otkako se vode mjerenja, a to odmah podiže i pitanje kakvu zimu bi mogle dočekati Evropa, Sjeverna Amerika i dijelovi Azije.

Riječ je o atmosferskom poremećaju koji je meteorološku zajednicu zatekao upravo zbog trenutka u kojem se dogodio. Polarni vrtlog obično slabi ili mijenja oblik tokom januara i februara, kada je zima već u punom zamahu, ali ovoga puta do promjene je došlo znatno ranije, pa stručnjaci pokušavaju razumjeti šta je zapravo pokrenulo ovako neuobičajen razvoj događaja.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Prema dostupnim informacijama, snažni zapadni vjetrovi koji kruže oko Sjevernog pola promijenili su smjer ranije nego ikada od početka mjerenja 1958. godine. Taj detalj sam po sebi ne znači da slijedi ekstremna zima, ali jeste signal da se u višim slojevima atmosfere odvija proces koji može imati posljedice i na tlu, često nakon određenog vremenskog odmaka.

Zašto meteorolozi pomno prate polarni vrtlog

Polarni vrtlog je širok sistem hladnog zraka i jakih vjetrova koji okružuje područje Arktika i nalazi se visoko u atmosferi, između približno 10 i 50 kilometara iznad Zemljine površine. Njegova osnovna uloga jeste da zadrži hladan arktički zrak u polarnim krajevima i tako utiče na raspored temperatura na cijeloj sjevernoj hemisferi. Kada je taj sistem snažan i stabilan, hladnoća ostaje koncentrisana daleko na sjeveru.

Međutim, kada vrtlog oslabi, promijeni oblik ili se pomjeri sa svog uobičajenog položaja, otvara se prostor za prodor hladnog zraka prema južnijim područjima. Upravo zato se poremećaji polarnog vrtloga često povezuju s naglim zahlađenjima u Evropi, Aziji i Sjevernoj Americi, iako takav ishod nije zagarantovan u svakom pojedinačnom slučaju.

Uobičajeno se ovakvi poremećaji bilježe tek usred zime, kada su razlike između arktičkih i umjerenih širina izraženije. Ovosezonski slučaj zato je dobio dodatnu težinu, jer promjena nije došla u vrijeme kada se od vrtloga već očekuju oscilacije, nego u fazi kada je atmosfera još uvijek u ranoj zimskoj tranziciji.

Šta se događa u stratosferi

Jedan od procesa koji mogu dovesti do ovakvog preokreta je naglo stratosfersko zagrijavanje. Tokom te pojave temperatura iznad Arktika može značajno porasti u samo nekoliko dana, što mijenja raspored pritiska i utiče na vjetrove koji održavaju strukturu polarnog vrtloga. Kada zapadni vjetrovi oslabe, vrtlog može izgubiti svoj oblik, deformisati se, pomjeriti ili se čak razdvojiti na više dijelova.

Kako navodi Deutsche Welle, upravo su takvi procesi važni za razumijevanje promjena koje se odvijaju u atmosferi iznad polarnih područja. Ono što se dogodi visoko iznad Arktika ne mora se odmah osjetiti na površini, ali može uticati na mlaznu struju, odnosno jet stream, koja igra presudnu ulogu u kretanju vremenskih sistema.

Mlazna struja je snažan pojas vjetrova u nižim slojevima atmosfere koji razdvaja hladniji zrak sa sjevera od toplijih masa s juga. Ako se njen položaj ili oblik promijeni, hladan arktički zrak lakše pronalazi put prema južnim geografskim širinama. Zato se poremećaji u stratosferi ne posmatraju samo kao daleki atmosferski kuriozitet, nego kao mogući okidač za promjene koje ljudi osjete kroz temperaturu, padavine i dužinu hladnog vala.

U ovom slučaju dodatnu neizvjesnost stvara činjenica da je promjena vjetrova zabilježena vrlo rano u sezoni. To znači da zrak koji bi eventualno mogao prodrijeti prema jugu još nije dostigao najniže vrijednosti koje se obično vežu za sredinu ili kraj zime, pa ni efekti ne moraju biti isti kao kod kasnijih poremećaja.

Šta naučnici zasad smatraju mogućim uzrocima

Rani preokret stratosferskih vjetrova pokrenuo je potragu za objašnjenjem. Stručnjaci zasad nemaju konačan odgovor, a među mogućim faktorima koje analiziraju nalaze se El Niño i neuobičajeno visoke temperature određenih dijelova okeana. Ni jedan od tih elemenata nije potvrđen kao jedini uzrok ovogodišnjeg slabljenja polarnog vrtloga.

Tim Stockdale, glavni naučnik Evropskog centra za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF), naglasio je neobičnost samog događaja i mogućnost da se atmosferski sistemi ponašaju drukčije nego što je ranije zabilježeno. „To je možda još jedan primjer u kojem se atmosferski sustavi Zemlje ponašaju na načine kakve dosad nismo vidjeli” — Tim Stockdale, glavni naučnik ECMWF-a

El Niño je jedan od faktora koji se posebno pomno prate jer nastaje zagrijavanjem površinskih voda u tropskom dijelu Tihog okeana i može uticati na obrasce padavina i atmosferska strujanja širom planete. Promjene u tropima mogu pokrenuti talase koji se prenose prema Arktiku i utiču na stabilnost vrtloga, ali britanska meteorološka služba Met Office upozorila je da taj fenomen vjerovatno sam po sebi ne može objasniti tako ranu promjenu.

Istovremeno, naučnici upozoravaju da odnos između zagrijavanja Arktika i ponašanja polarnog vrtloga još nije dovoljno razjašnjen. Snaga tog sistema prirodno varira iz godine u godinu, ali i u dužim vremenskim periodima, pa se pojedine promjene ne mogu automatski tumačiti kao dokaz jednog šireg uzroka. Postoje i istraživanja koja ukazuju na moguću vezu s klimatskim promjenama, no za čvrste zaključke potrebno je još mjerenja i analiza.

Može li ovo donijeti hladniju zimu Evropi

Najvažnije pitanje za evropske zemlje jeste da li ovako rano slabljenje polarnog vrtloga znači i dugotrajnije zahlađenje. Meteorolozi ne isključuju tu mogućnost, ali upozoravaju da jedan stratosferski poremećaj sam po sebi nije dovoljan da bi se zaključilo kako će cijela zima biti izrazito hladna. U konačnici, mnogo će zavisiti od ponašanja mlazne struje i drugih atmosferskih obrazaca.

Dosadašnja istraživanja pokazuju da nakon približno dvije trećine zabilježenih slučajeva naglog stratosferskog zagrijavanja u sjevernoj i sjeverozapadnoj Evropi nastupaju hladniji i sušniji uslovi od uobičajenih. Ipak, to ostaje statistička veza, a ne precizna prognoza za svaki pojedinačni događaj. Upravo zato meteorolozi oprezno govore o vjerovatnoćama, a ne o gotovim scenarijima.

Povijest nudi nekoliko upečatljivih primjera. Početkom 2018. godine Evropu je zahvatio hladni talas poznat kao „Zvijer s istoka”, kada su centralni i zapadni dijelovi kontinenta bili izloženi veoma niskim temperaturama, a poremećaj polarnog vrtloga imao je važnu ulogu u razvoju tog događaja. Slična veza zabilježena je i u februaru 2021. godine, kada je Teksas pogodio snažan ledeni val, uz velike prekide u snabdijevanju električnom energijom i stotine smrtnih slučajeva. I tada je poremećaj polarnog vrtloga bio jedan od faktora u složenom lancu meteoroloških okolnosti.

Za sada je sigurno tek toliko da je došlo do vrlo ranog slabljenja atmosferskog sistema koji meteorolozi pomno prate. Sve ostalo zavisi od daljeg razvoja vremena iznad sjeverne hemisfere, a posebno od toga da li će se ovaj neuobičajeni poremećaj preliti sa visina u oblik zime koju će ljudi zaista osjetiti na tlu.

Dok stručnjaci nastavljaju pratiti promjene iznad Arktika, jedna stvar ostaje u fokusu: ranije nego ikada narušena ravnoteža polarnog vrtloga podsjeća koliko je atmosfera povezan sistem, u kojem događaj na visini od desetina kilometara može promijeniti raspored hladnoće, padavina i vjetrova nad čitavim kontinentima.