U današnjem članku vam pišemo na temu majčinstva koje, iako vođeno ljubavlju, ponekad može ostaviti duboke i bolne posljedice na dijete.
Pišemo jednostavno i iskreno, o onim obrascima koji se često kriju iza brige i požrtvovanosti, a koji mogu oblikovati dijete za cijeli život.
Majčinstvo se u našem društvu gotovo uvijek posmatra kao sveta i bezgrešna uloga. Majka je stub porodice, ona koja daje bezuslovnu ljubav i uvijek zna šta je najbolje za dijete. Ipak, stvarnost je mnogo složenija. Ljubav, sama po sebi, nije garancija zdravog odnosa. Kada je praćena strahom, kontrolom ili neizgovorenim očekivanjima, ona može postati teret koji dijete nosi i u odraslom dobu. Upravo na to upozoravaju brojni psiholozi, ističući da toksični obrasci roditeljstva često nastaju nenamjerno, ali njihovi efekti mogu biti dugotrajni.
- Jedan od najčešćih, ali i najteže prepoznatljivih obrazaca jeste ono što stručnjaci nazivaju “premajka”. Na prvi pogled, takva majka izgleda kao ideal svake porodice. Ona je uvijek tu, odriče se sebe, svojih želja i potreba, sve podređuje djetetu. Međutim, problem nastaje u trenutku kada ta briga prestane biti slobodna, a počne nositi cijenu. Dijete se podsjeća na žrtvu, na to koliko je majka dala, i neizgovoreno se uči da mora uzvratiti stalnom zahvalnošću i poslušnošću. Kada poželi samostalnost, javi se osjećaj krivnje. Dijete tada uči da je sebičnost svaka briga o sebi, što kasnije često vodi u odnose u kojima stalno ugađa drugima i teško postavlja granice.
Suprotan, ali jednako štetan obrazac je tzv. “crna majka”. To je majka koja rijetko pohvaljuje, a često kritikuje. Njene riječi znaju biti oštre, a poruke koje šalje djetetu često su pune sumnje i umanjivanja. Čak i kada dijete postigne uspjeh, fokus se prebacuje na ono što nije bilo savršeno. Odrastanje uz takav pristup ostavlja dijete s osjećajem da nikada nije dovoljno dobro. U odrasloj dobi, ove osobe često se bore s anksioznošću, strahom od greške i izraženim perfekcionizmom, stalno preispitujući vlastitu vrijednost.
- Posebno emotivno opterećujući obrazac je “majka-žrtva”. Ona često djeluje slomljeno, iscrpljeno i nesretno, a dijete postaje njen oslonac. Umjesto da majka bude emocionalni oslonac djetetu, uloge se zamijene. Dijete sluša probleme koji nisu primjereni njegovom uzrastu, osjeća odgovornost da usreći majku i potiskuje vlastite potrebe. Takva djeca rano sazrijevaju, ali po cijenu vlastite emotivne sigurnosti. Kasnije u životu često ulaze u odnose u kojima preuzimaju previše tereta, spašavaju druge i zaboravljaju na sebe, jer im je taj obrazac poznat i “normalan”.
Posljedice ovakvog odrastanja ne nestaju s godinama. Naprotiv, često se produbljuju. Odrasle osobe koje su rasle uz toksične obrasce majčinstva često nose stalni osjećaj krivnje, strah od odbacivanja i potrebu da se dokazuju. Njihovi izbori partnera i prijatelja nerijetko odražavaju iste obrasce iz djetinjstva, jer nesvjesno traže poznato okruženje, čak i kada im ono šteti.
- Kako navode domaći psiholozi u analizama koje prenosi portal Blic, toksično roditeljstvo rijetko proizlazi iz loše namjere. Najčešće je riječ o neobrađenim traumama, strahovima i obrascima koji se prenose s generacije na generaciju. Majke često ponavljaju ono što su same doživjele, vjerujući da je to jedini ispravan način.
Prema pisanju portala Vas Glas, ključno je razumjeti da prepoznavanje ovih obrazaca nije optužba, već prilika za promjenu. Odrasli koji osvijeste svoje djetinjstvo imaju šansu da prekinu lanac emocionalnog opterećenja i nauče zdravije načine odnosa, kako prema sebi, tako i prema vlastitoj djeci.
Slično ističe i Mega Vijesti, naglašavajući da je prvi korak ka iscjeljenju postavljanje granica bez osjećaja krivnje. To važi i za odraslu djecu i za majke koje u sebi prepoznaju ove obrasce. Ljubav prema djetetu ne smije se graditi na strahu, krivnji ili kontroli, već na podršci, poštovanju i podsticanju samostalnosti.
Na kraju, važno je reći da nijedna majka nije savršena, ali svaka može biti svjesna. Majčinstvo ne prestaje učenjem djeteta kako da živi, već i spremnošću majke da uči o sebi. Kada se obrasci osvijeste, postoji prostor za promjenu, za zdraviji odnos i za generacije koje neće nositi teret prošlih rana.
