Kantonalni sud u Zenici potvrdio je optužnicu protiv Mustafe i Zehre Alajmović iz Breze, a prema navodima tužilaštva, na njihove račune je od 2015. do kraja 2021. godine pristiglo 948.283,91 KM, novca koji je, kako se tvrdi, prikupljan pod obrazloženjem humanitarne pomoći, prije svega za liječenje i druge dobročiniteljske svrhe.
Ovaj predmet zato je od samog početka privukao pažnju javnosti ne samo zbog iznosa, nego i zbog načina na koji je novac, prema optužbi, trošen. Tužilaštvo tvrdi da je dio sredstava završavao na kupovinama u trgovinama, tehničkoj robi, gorivu, popravkama vozila, odjeći i internetskim igrama, dok je za Zehrino liječenje u Hrvatskoj, prema istom dokumentu, evidentirano 6.383,05 KM.
Važno je, međutim, zadržati pravnu distancu koju ovakvi postupci traže: potvrđena optužnica nije presuda. To znači da se predmet nastavio kroz sudski postupak, ali da tek odluka suda može utvrditi da li su tvrdnje iz optužbe i dokazi koje je prikupilo Tužilaštvo zaista dovoljni za krivičnu odgovornost optuženih.
Prema dostupnim informacijama, optužnica je podignuta 3. oktobra 2022. godine, a Kantonalni sud u Zenici ju je potvrdio 24. oktobra iste godine. U pitanju su optužbe za prevaru i pranje novca protiv Mustafe Alajmovića, dok je Zehri Alajmović uz ta dva krivična djela stavljeno na teret i produženo krivično djelo porezne utaje. Suđenje je potom ušlo u narednu fazu početkom 2023. godine, kada su izvođeni i svjedočki dokazi.
Najveći dio pažnje u ovom slučaju usmjeren je na razliku između ukupno prikupljenog novca i onoga što je, prema optužnici, dokumentovano kao izdatak za konkretno liječenje. Ta razlika je ogromna i upravo zbog nje predmet ima težinu koja prevazilazi jedan lokalni spor. Riječ je o povjerenju donatora, o načinu na koji se humanitarne akcije organizuju i o potrebi da svaka uplata bude vidljiva i provjerljiva.
Prema optužnici koju su prenijeli mediji, u periodu od gotovo sedam godina na račune Mustafe i Zehre Alajmović uplaćeno je 948.283,91 KM. Za liječenje Zehre Alajmović u Republici Hrvatskoj, kako stoji u istom dokumentu, potrošeno je 6.383,05 KM. Tužilaštvo tvrdi da je ostatak sredstava korišten za privatne potrebe, suprotno namjeni za koju su donacije prikupljane.
Ipak, taj iznos liječenja ne treba automatski shvatati kao ukupne medicinske troškove porodice, jer se optužba odnosi na konkretne stavke navedene u sudskom dokumentu.
Prema medijskim izvještajima, među kanalima za prikupljanje novca bili su i bankovni i PayPal računi, a sredstva su stizala nakon objava na društvenim mrežama. Posebno se spominjao i Facebook profil pod nazivom „Ko nema neka uzme, halal je“. Upravo ta kombinacija javnih apela i online komunikacije, prema stavu Tužilaštva, doprinijela je tome da donatori budu dovedeni u zabludu u pogledu stvarnog toka novca.
Šta je Tužilaštvo opisalo u optužnici
U tužilačkoj dokumentaciji, kako su prenijeli mediji, navodi se čitav niz troškova koji nisu bili povezani s humanitarnom svrhom. Spominju se podizanja gotovine na bankomatima, kupovine u prodavnicama široke potrošnje, nabavka obuće, odjeće i elektronskih uređaja. Također su navedena plaćanja na benzinskim pumpama, izdaci za popravke automobila i troškovi povezani s internetskim videoigrama.
Tužilaštvo tvrdi da je takvo raspolaganje novcem trajalo duže vrijeme i da nije riječ o izolovanom slučaju, nego o obrascu ponašanja. Upravo to je jedna od ključnih tačaka predmeta: da li su navedene transakcije bile dio privatne potrošnje ili se mogu objasniti u okviru širih aktivnosti za koje su sredstva, bar prema poruci upućenoj javnosti, bila skupljana.
Mediji su u izvještavanju o ovom slučaju koristili sadržaj iz sudskog spisa, među njima i Vijesti.ba, Radio Sarajevo i portal 072info, što je doprinijelo tome da se široj javnosti približe detalji koje je Tužilaštvo iznijelo pred sudom. Ipak, samo postojanje podataka u optužnici ne znači da je sud prihvatio sve tvrdnje. Ta razlika je presudna za razumijevanje svakog krivičnog postupka.
U januaru 2023. godine Žurnal je objavio i priču koja je ponudila drugu stranu slučaja. Mustafa Alajmović je tada govorio o problemima s računima, zaposlenjem i svakodnevnim životom, a kao jednu od svojih grešaka naveo je to što nije osnovao udruženje koje bi omogućilo jasnije evidentiranje prikupljenog i potrošenog novca.
Njegovo objašnjenje ostaje stav optužene strane i tek je jedan od elemenata koje sud može uzeti u obzir zajedno s dokumentacijom i svjedočenjima.
Upravo zbog toga ovaj predmet nije samo priča o jednoj porodici, nego i o standardima koje društvo očekuje od humanitarnih akcija. Kada se novac prikuplja uz priču o bolesti, pomoći i solidarnosti, svaka nejasnoća u evidenciji postaje važna. Donatori ne daju samo novac nego i povjerenje, a bez jasnih tragova o utrošku tog povjerenja, svaka humanitarna kampanja lako može postati predmet sumnje.
Povjerenje donatora i teret javnosti
Slučaj Alajmović otvorio je i šire pitanje: kako zaštititi humanitarni sistem od zloupotrebe, a da se pri tome ne potkopaju poštene akcije koje svakodnevno spašavaju živote. Humanitarne kampanje u Bosni i Hercegovini često počivaju na brzini reakcije i povjerenju zajednice, pa je svaka optužba za nepravilnosti posebno osjetljiva. Zato su transparentnost, uredna dokumentacija i jasna razgraničenja između namjenskih i nenamjenskih troškova od ključne važnosti.
Istovremeno, važno je ne generalizovati. Jedan sudski predmet ne može i ne smije biti mjerilo za sve organizovane humanitarne akcije niti za sve ljude koji prikupljaju pomoć. Upravo suprotno, ovakvi slučajevi često natjeraju javnost, institucije i same organizatore da mnogo ozbiljnije pristupe evidenciji i kontroli novca. U tom smislu, pravosudni epilog ovog predmeta biće značajan i izvan same optužnice.
Za porodicu Alajmović, prema izvještaju Žurnala iz januara 2023. godine, uslijedile su i finansijske teškoće, problemi s računima i svakodnevnim funkcionisanjem. To je druga, ličnija dimenzija priče, ali ona ne mijenja osnovnu činjenicu da sud mora provjeriti dokumente, svjedoke i tok novca prije bilo kakvog konačnog zaključka.
Ono što je ostalo iza cijelog slučaja jeste duboko narušeno povjerenje dijela javnosti i podsjetnik koliko je važno da humanitarni apel bude praćen jasnim tragom novca. Dok se čeka sudski epilog, u središtu ostaje ista dilema koja je od prvog dana pratila predmet: koliko su donatori znali o stvarnom korištenju sredstava i šta će pravosuđe reći o svim navodima koji su izneseni pred sudom.
