Imaš li još ulogu u društvu – ili si sveden na klijenta?
Nekada si bio građanin — deo zajednice, neko čiji se glas broji, neko ko učestvuje u odlučivanju. Danas si sve češće korisnik: konzument usluga, primilac notifikacija, meta kampanja. Imaš prava, ali nemaš uticaj. Imaš izbor, ali samo između unapred odobrenih opcija.
„Kad se od ljudi očekuje samo da koriste, a ne i da učestvuju – demokratija postaje servis, a ne sistem.“
— prof. Shoshana Zuboff, autorka The Age of Surveillance Capitalism

Građanin pita „Zašto?“ – korisnik pita „Šta dobijam?“
- Građanin se angažuje.
- Korisnik traži pogodnosti.
- Građanin je deo procesa.
- Korisnik je deo tržišta.
Kroz digitalizaciju, sve više sistema tretira te kao klijenta — ne kao učesnika. To deluje efikasno. Ali efikasnost bez dijaloga stvara pasivnost.
Digitalna država: olakšanje ili otuđenje?
- Prijave, zahtevi, računi — sve ide klikom.
- Ipak, tvoj uticaj na politiku nikada nije bio manji.
- Referendumi retko. Algoritmi često.
Usluge države postaju servis. A tvoje mišljenje postaje samo podatak u bazi.
Šta gubiš kad prestaneš da budeš građanin?
- Osećaj pripadnosti
- Osećaj odgovornosti
- Osećaj da možeš nešto promeniti
Korisnik koristi. Građanin gradi. Kad prestaneš da gradiš – sistem te gradi po svom.

Kako se vratiti iz pasive?
- Uključi se u lokalne inicijative, makar i simbolično
- Postavljaj pitanja kad ti nude „lakša rešenja“
- Odvoji vreme da razmisliš pre nego što klikneš
- Odbij da budeš samo ID broj – govori, piši, kritički razmišljaj
Zaključak:
Sistem voli korisnike – tihi su, redovni i ne prave probleme.
Ali društvo bez građana postaje mehanizam.
Ne pristaj na to. Imaš pravo da učestvuješ.