Nije verovao u kraj. Niti u granice. Njegov mozak je leteo kroz crne rupe, dok mu je telo ostajalo u kolica. Stiven Hoking nije samo bio naučnik. Bio je kosmos u telu koje je odbijalo da odustane.
Kada je 2018. godine preminuo u 76. godini, svet nije izgubio samo jednog fizičara. Izgubio je čoveka koji je svet razumeo dublje nego većina nas ikada hoće.
Ali ono što je ostavio iza sebe, nije bila samo teorija o singularitetu, ni Hawkingovo zračenje. Bila je poruka. Jedna rečenica. Možda najvažnija koju je ikada izgovorio.
„Ne gledajte u svoja stopala. Pogledajte u zvezde.“
U tom trenutku, nije govorio samo o svemiru. Govorio je o nadi. O perspektivi. O smislu života, kada se čini da ga više nema.

Život koji je po svim zakonima trebalo da prestane – ali nije
Sa samo 21 godinu, dijagnostikovana mu je motorna neuronska bolest. Rečeno mu je da ima dve godine života. Umesto toga, dobio je više od pet decenija.
U tom vremenu, Stiven Hoking je redefinisao kako gledamo na crne rupe, vreme, pa čak i Boga. A iza svake jednačine, svake formule, bila je borba sa telom koje je sve više otkazivalo.
„Nakon što su mi očekivanja svedena na nulu, svaki novi dan bio je bonus“, rekao je.
Zvezde nisu tamo negde – one su tu da nas podsete
U poslednjim godinama života, Hoking je govorio o budućnosti čovečanstva. O potrebi da idemo dalje – ne samo tehnološki, već i duhovno.
„Nećemo preživeti sledećih hiljadu godina ako ne napustimo ovu krhku planetu“, izjavio je jednom.
„I dokle god ima života – ima i nade.“
Njegova poruka? Da znanje bez radoznalosti ne vredi. Da borba bez pogleda ka nebu gubi smisao. Da nismo stvoreni samo da preživimo – već da razumemo.

Zašto nas ova poruka i danas drži budnima
Možda zato što se svakodnevno zaboravljamo u notifikacijama, obavezama, algoritmima. I ne gledamo u zvezde. Ne gledamo dalje od sopstvenog problema.
A Hoking nas je podsetio da se istina ne krije u onome što ne možemo – već u onome što pokušavamo uprkos svemu.
Zaključak koji ne pišu naučnici, već ljudi
Stiven Hoking nije tražio sažaljenje. Niti divljenje. Njegova poslednja poruka nije bila kompleksna formula – već najjednostavniji poziv:
„Budi radoznao. I nikada ne odustaj. Dokle god dišeš – postoji nada.“